ZBOGOM MILANU IVKOŠIĆU GLAVNOM UREDNIKU TJEDNIKA HRVATSKO PRAVO 1991.-1992.
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http: www.hrvatsko-pravo.hr
01. kolovoz 2025
ZBOGOM MILANU IVKOŠIĆU GLAVNOM UREDNIKU TJEDNIKA HRVATSKO PRAVO 1991.-1992.
Kratkotrajno uređivanje "Hrvatskog prava" pod sigurnom rukom nedavno preminulog Milana Ivkošića, uglednog hrvatskog kolumniste, urednika i intelektualca podiglo je ondašnje stranačke novine Hrvatske stranke prava /danas HSP 1861./ na novu, visoku profesionalnu razinu što je odmah bilo vidljivo po naslovima, prijelomu, sadržaju i tekstovima kao i po raznovrsnim brojnim suradnicima koje je on u nepunih godinu dana uređivanja "Hrvatskog prava" uspio okupiti.
Milan Ivkošić otišao je sa uredničkog položaja jer se nije mogao pomiriti sa žestokom režimskom represijom i mržnjom neokomunističkog Tuđmanovog režima protiv Hrvatske stranke prava i dragovoljačkih postrojbi HOS-a prema kojem su i beskičmeni Račanovi jugokomunisti izgledali potkraj osamdesetih godina zastrašeno i izgubljeno.
Dovoljno se prisjetiti vremena kada je vrhunski profesionalni novinar i urednik Hrvatskog prava Milan Ivkošić uređivao novine za tisak na redakciju su u dva navrata izvršeni atentati, oružani napadi iz automatskog oružja na tadašnje sjedište redakcije Hrvatskog prava u ulici Augusta Šenoe 13 u Zagrebu pa su propucani prozori i vanjska fasada u trenutku kada su se tamo nalazili Ivkošić i drugi novinari.
Taj zločin nikada nije procesuiran a nitko od medija i novinarskih udruga nije osudio to nasilje.
Redakcija je morala biti pod danonoćnom naoružanom stražom dragovoljaca HOS-a, ali malo tko bi to sve trpio i izdržao.
Zna se da Ivkošić nije patio od manije veličine, poznatog imotskog sindroma kojim je opterećena velika većina njegovih lokalnih suvremenika, već ih je on sam ne jedanput prozivao i žigosao, pa kao ilustraciju neka posluži Ivkošićev članak o Antunu Vrdoljaku, cenzoru istine na Hrvatskoj radio televiziji pod naslovom:"Antu Paradžika ubili su i hrvatski mediji-Vrdoljakov pucanj u prazno" i "Vlada - sve sami Tuđmani".
U briljantnom komentaru vijesti koju su režimski mediji objavili o likvidaciji Ante Paradžika pod dirigentskom palicom Antuna Vrdoljaka, Ivkošić zaključuje "…da lakoća s kojom se u Vrdoljakovim partizanskim filmovima ubijaju i ponižavaju ideološki protivnici i lakoća s kojom Vrdoljak opravdava ta zločinstva, precizno se podudarila s lakoćom s kojom je u toj vijesti "opravdana" pogibija Ante Paradžika."
U komentaru "Vlada - sve sami Tuđmani" Ivkošić piše "da Tuđman, koji u mnogočemu oponaša Tita, poput Tita okuplja ljude koji će mu biti do kraja odani…da su oni vlastohlepni kao i on…kako u političkoj, policijskoj, obrambenoj i medijskoj hijerarhiji prevladavaju komunisti i konvertiti koji su promijenili značke ali ne i narav, te kako su toj hijerarhiji pridodani neki ministri iz opozicije koji s njome sudjeluju u vlasti, u Hrvatskoj se ponovio politički model koji joj je nekoliko puta donio teške tragedije: učvrstila se represivna, ovaj put neokomunistička vlast kojoj opozicija sve više postaje sam narod, a svaki protivnik ekstremist kojeg treba obuzdati…"
Ova proročanska vizija Hrvatske od prije trideset i četiri godine jednako vrijedi i danas 2025. godine.
Milan Ivkošić uvodničar je knjizi "GOLI OTOK – ISTOČNI GRIJEH ZAPADA" koja se i danas nalazi pod embargom i zabranom u javnom prostoru. Nikada o toj knjizi nije objavljen niti jedan prikaz, telop, komentar ili kritika pa i to govori u kakvoj nenarodnoj državi Hrvatskoj suvremenici, sada nažalost pokojnog Ivkošića, nastavljaju raditi i djelovati.
