„Zapad u raspadu, Hrvatska pred iskušenjem“
Jedna od nuspojava vazalnosti Hrvatske prve republike jest jedna tragična i suvišna podložnost vanjskim političkim utjecajima, a shodno tome i događajima.
Nadao sam se da onaj atentat u americi, gdje je ubijen jedan od najutjecajnijih njihovih konzervativaca neće imati utjecaja na naše političke komentatore, pogotovo ne na one s "moje/naše" strane, ali nažalost nada mi uslišana nije bila.
Većina prosječnih Hrvata niti zna tko je i šta je Kirk bio, niti ih zanima, a uistinu, još bi ih manje trebalo zanimati, jednostavno rečeno: ne zanima nas netko kome mi nismo bitni. On, sa svojim stavovima koji će nekim od nas i zazvoniti da su nam bliski, jednostavno - nisu.
Sreća naša, blagoslov naš da srećom nisu, jer naše društvo nije niti izbliza toliko zatrovano poput američkog, naše društvo je još srećom i blagoslovom svih i svega još uviek podosta homogeno i ujedinjeno, još uviek ispravno sagledavamo stvari i još uviek većinom vidimo što su nam problemi.
Naše tegobe proizlaze iz neslaganja kako ih riješiti te tko bi to razriješiti mogao, trebao, morao.
Naše društvo još nije polarizirano poput njihovog te se kod nas još uviek vidi društveni ustroj i redoslijed ispravnih vriednosti - u americi je to mrtvo.
Kod nas, u blaženoj "zaostaloj i maloj" Hrvatskoj još uviek je muško muško, a žensko žensko, oni koji se izjašnjavaju k'o tratinčice, ljubičice ili hortenzije se gledaju k'o da su za liječenje, što i jesu, a oni koji im pridavaju pažnju se u pravilu nagrađuju uputnicom da im prave društvo: gdje nažalost jedino pate ljudi koji rade u tim institucijama ili oni koji zaista imaju neke ozbiljne ne-samonametnute poremećaje pa i trebaju ozbiljnu liječničku pomoć.
Patologija cijela slučaja proizlazi iz nečega drugog.
Dok jedni naši mladi po platformama govore o Kirkovoj istini, a drugi malo rječitiji daju naslutiti dolazak Božje pravde, oba su krajnja slučaja dokaz istog simptoma: kada odstraniš onoga koji je razuman, kada riječ razuma utihne, riječ preuzima onaj najglasniji.
Sreća opet pa su kod nas još na djelu glasni razumni, još uviek ljudi koji su umjereni, bar donekle, ljudi s kojima se da sjesti i koji će saslušati drugo mišljenje; zapad kojem mi pripadamo to gotovo da više nema.
Britanija je postala Orwellijanska sprdnja same sebe, gdje se sloboda govora ne navodi ni pod navodnicima, gdje je osobna sloboda stavljena pod užad države, jedna francuska koja se dičila nazivom "najstarijom Kćeri Crkve" se kanibalizirala imigracijom, a o Njemačkoj da ne pričam previše, jedan politički i duhovni eunuh evrope kojeg jedino još kesa čini bitnim, a ista presušuje. Najgori primjer sa zapada jest upravo nepobitni vođa tog istog zapada - velika amerika.
Jedna država, jedan kulturološki i demografski pokus koji je prestao biti djelotvoran, uspješan u trenutku kada si sve te kulture i demose obrazovao te im rekao tko su i što su, jedan entitet koji korača već dugo na ivici drugog Građanskog rata, gdje su dijelovi jedne države toliko različiti da se razlike med nama i srbima pred sumrak druge Jugoslavije čine kao dobrosusjedske razmirice.
Pomislit ćete, pa i kod nas je polarizirano, jedni ustaše, drugi partizani, ali... To je ništa, to je zanemarivo, jer i ustaški sin i partizansko čeljade se slažu da ova Hrvatska, ova Domovina propada, oboje će se složiti da je HDZ zločinačka organizacija koja parazitira nad Domovinom, oboje će se složiti da je ova eVropska unija čisti moralni i etički degenerluk licemjerja koji nema veze pričom prodanom pred naš ulazak. Složit će se da nemaju dovoljno novaca za podići obitelj itd itd.
Tratinčice i hortenzije su osobe s poremećajima kojih bi se i djed ustaša i djed partizan odreko, stoga ono ne ulazi u zbroj ovdje.
Tragedija jest, da se vratim na temu, ne u riječi koju je Kirk izgovorio, već zbog toga što je zbog nje ubijen. Nije ubijen zbog toga što je učinio nešto nažao, već što je mislio drugačije od drugoga.
A kada ubojstvo zbog misli bude još slavljeno jest trenutak ugroze za SVE u tom društvu, u kojem nitko nije siguran, koje prestaje biti društvo, postavši bojno polje.