" Za Domovinu- bez odustajanja ! "

Jedno poduže vrieme smo nazivani radikalima, ekstremistima, fašistima, ustašama, svim riječima koje ti koji su nas nazivali su smatrali pogrdnima, uvredljivima, prljajućima.

Nazivali su nas tako da nas primoraju na uzmak, na bijeg, na povlačenje; ne zbog toga što lažemo, ne zbog toga što smo u krivu, već samo zbog toga da oslobode za sebe životni pa i politički i novčani prostor.

Govorili su to do mjere da su čak i nama neki bliski počeli u to vjerovati, da su nam i oni počeli govoriti da je vrieme za drugi pristup, drugačiji za drugo vrieme.

Ironija života jest da su bili u pravu, no ne iz razloga zbog koga su došli do te misli: drugi pristup za drugo vrieme, već što su donekle prepoznali da je drugo vrieme zaista i došlo.

Greška onih koji su nas htjeli ušutkati uvredama je bila što za nas te uvrede ne pale, jednostavno nas nije briga za njih. Mi na njihovu veliku tragediju nismo ništa od onoga za što nas se proziva: ni jedno, ni drugo ni treće pa čak ni četvrto, jer mi niti smo krajnost, a za ovo zadnje, te organizacije su davno uništene, a dio nečega uništenoga biti ne možeš.

Mi smo nešto daleko gore po njih: mi smo izdanak jednog jako starog koriena, onoga koji ne razumije odustajanje, koji ne shvaća podložnost ičemu osim ostvarenju svoga cilja: boljitka za naraštaj koji dolazi.

Oni koji su u nas usadili taj duh su to napravili natopivši ovu zemlju Naše Domovine vlastitom krvlju, vlastitim kostima, vlastitim znojem, koji su bili naraštaj za naraštajem koji je posljednji dah davao da bi onaj idući naraštaj imao muku manju od njih, i svi oni, svi su oni bili na čast i slavu nas koji smo došli iza njih.

Naš posao, naša dužnost je to opravdati, da sva krv prolivena nije zalud bila prolivena, da sav trud i borba nisu zalud bili biti.

Naš put koji slijedimo, pogotovo u vrieme koje je došlo, čije smo obrise vidjeli pred dosta godina jest da se umrežujemo, ponajmanje u ovim bespućima interneta, već u svojim selima, mjestima, ulicama, zgradama, kvartovima i gradovima!

Da nalazimo ljude koji misle i dišu poput nas, a one koji još ne misle, da usmjerimo na ispravan put.

I to jest ono zbog čega drugi su poviesno zazirali od bilo čega "pravaškog" - naš nepokolebljivi fanatizam predanosti jednoj misli koja se ne može odstraniti iz ove Domovine.

Koliko god nas se raspe, koliko god puta nas se pokuša ukloniti ubojstvom ili korupcijom, koliko god se naše političke "dice" zavede na krivi put, sama misao je jednostavno prejaka da bi bila ubijena, sama misao jest prejak korien da ga se uništi.

Mi nismo ono što mnogi misle, mi smo nešto daleko "gore": jedna jako stara sorta Hrvata.

Mi smo onaj korien Hrvatskog naroda koji možeš ubiti, ali nikada poraziti, nikada odstraniti!

Jedan cilj!

Jedna svrha!

Hrvatska!