SUKOB HDZ I HSP-A / PARAGE I TUĐMANA - PETI DIO – IZDAJA VUKOVARA – „VUKOVAR JE PAO U ZAGREBU“

Sljedeći sukob HSP-a i HDZ-a bio je vezan za pad grada Vukovara. Nakon pada Vukovara, po zapovijedi Franje Tuđmana organizirana je državna komisija, koja je trebala utvrditi uzroke pada Vukovara. Na čelu komisije je bio kontroverzni Josip Manolić, a uz njega članovi su bili: Gojko Šušak, Josip Perković, Ivan Vekić, Zdravko Mustač, Željko Olujić, Milan Ramljak i Stjepan Herceg. Komisija je iskorištena za obračun s HSP-om. 22. studenog 1991. godine uhićen je predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga pod sumnjom kaznenog djela "nasilnog svrgavanja legalno izabrane vlasti, rušenja ustavnog poredka, te formiranja oružanih formacija, koje su počinile niz kaznenih djela." Paraga je uhićen na način da su ga presreli policajci, koji su pucali na njegovu pratnju, te ga odveli u remetinečki pritvor. Tuđman je odlučio pad Vukovara iskoristit kako bi Paragu optužio za to. Istog dana uhićen je i jedan od zapovjednika obrane grada Vukovara, Mile Dedaković – Jastreb pod optužbom za "napuštanje položaja i nepodnošenja izvještaja o padu Vukovara, izdaju i utaju njemačkih maraka". U pritvoru je Dedaković brutalno prebijen, od čega i dan danas ima probleme s zdravljem. 23. studenog uhićen je i Branko Borković – Mladi Jastreb, koji je tri tjedna kasnije pušten, bez da je vidio nalog za uhićenje.U svojoj poslanici od 24. studenog predsjednik Tuđman je izjavio: "Slučaj Vukovara i istočnoslavonskoga ratišta služi kao očit dokaz o sprezi i istovjetnom radu KOS-a i HOS-a i različitih obavještajnih službi s ciljem obaranja demokratske vlasti Hrvatske. A što se tiče Vukovara, ne samo da je sabotirana obrana, opskrba i utvrđivanje vukovarskog i istočnoslavonskoga, već je iz istog kruga naređen napad na srpska sela izvan Hrvatske, kako bi se Hrvatska prikazala agresorom. Taj plan na sreću nije proveden." Sada ćemo se vratiti malo u prošlost i vidjeti tko je to bio kriv za pad Vukovara, premda pretpostavljamo da oni koji su upućeni u ove stvari, znaju tko je za to odgovoran. Idemo izravno na temu. (Mi ćemo o izdaji Vukovara detaljnije govorit u nekom drugom prilikom, sada ćemo samo objasniti nužne stvari.)Nekoliko dana nakon ubojstva Ante Paradžika u Zagreb je došla grupa branitelja (Vukovarska delegacija) iz Vukovara tražiti pomoć. Predsjednik Tuđman je delegaciju koja je došla u Zagreb, ostavio praznih ruku. Jedini od važnijih političkih osoba, koji ih je primio i odlučio pružiti pomoć Vukovaru je bio Dobroslav Paraga. 26. rujna vrh HSP-a na čelu s Paragom je na Zagrebačkom velesajmu ispratio HOS-ovu postrojbu, koja se uputila u Vukovar. 58 pripadnika HOS-a na čelu s zapovjednikom Robert Silićem (rodom iz Konjica u BiH) je u Vukovar došlo u tri skupine. 38 vojnika je pristiglo između 26. i 30. rujna, 14 vojnika 28. rujna i 5 vojnika između 29. i 30. rujna. HOS je u Vukovaru s sobom donio naoružanje (protuoklopno i protuoklopno), te je time produljio obranu grada Vukovara, te koncentrirao veliko broj vojnika JNA, tenkova, topništva i teškog oružja u Vukovaru, što je rasteretilo ostale dijelove Hrvatske, koji su mogli lakše disat. Ovime je vojska JNA zaustavljena u svom pohodu prema Zagrebu. Svijet je vidio snimke srušenog Vukovara, što je dovelo do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 15.1.1992. Dakle HSP, HOS i ostali hrvatski branitelji su zaslužni što se RH obranila od agresora, dok je Franjo Tuđman učinio sve da Hrvatske ne bude! Paraga ne može biti kriv za pad Vukovara, jer je bio jedini političar koji je poslao vojnike i oružje u Vukovar. Za pad Vukovara je izravno odgovoran Franjo Tuđman. Sada ćemo i vidjeti kako.Dana 4. listopada 1991. potpisan je takozvani Haaški sporazum u Den Haagu, između predsjednika Tuđmana s jedne strane, i Slobodana Miloševića, predsjednika SR Srbije i Veljka Kadijevića, generala JNA i ministra obrane Jugoslavije s druge strane. Ovaj sporazum je povijesni dokaz veleizdaje Republike Hrvatske od strane Franje Tuđmana. U originalu dokumenta na engleskom jeziku piše da se na sljedeće sastanke pozivaju predstavnici srpskih zajednica iz Hrvatske i ISTOČNE SLAVONIJE: "At a first step it was agreed that representatives of the Serbian communities in Croatia and Eastern Slavonia should be invited to meet the Conference coordinator." Dakle, Republici Hrvatskoj je otrgnuta Istočna Slavonija, u kojoj se nalazio i Vukovar. Franjo Tuđman je IZDAO Vukovar i prodao ga Srbima, čime su svi vojni podhvati za njegovo oslobađanje bili osuđeni na neuspjeh. Tuđman je navedeni dokument u prijepisu na hrvatskom jeziku dao krivotvoriti, tako što je maknuo dio koji se odnosi na Istočnu Slavoniju: "Kao prvi korak dogovoreno je da bi trebalo pozvati predstavnike srpskih zajednica u Hrvatskoj (nema Istočne Slavonije) na sastanak s koordinatorom Konferencije, ambasadorom Wijnaendtsom…""Jedna od najgrubljih neistina je i ta da je Vukovar branilo samo 58 pripadnika HOS-a. Od Vinkovaca sve do Vukovara u okruženju na jedinstvenom ratištu Operativne zone Vinkovci-Vukovar-Županja ratovalo je u jesen 1991. više od osam stotina (800) pripadnika dragovoljačkih postrojbi HOS-a kojima je vrhovni zapovjednik Dobroslav Paraga zapovijedio da ne smiju po cijenu života odstupiti sa svojih borbenih položaja." - Dobroslav Paraga, u svome djelu "VUKOVAR JE PAO U ZAGREBU". "Za pad i kasniji masakr na Ovčari i odvođenje tisuća ljudi i branitelja u srpske koncentracijske logore i jame najveći krivac je tadašnji predsjednik RH Franjo Tuđman a ne velikosrpski koljači i njihov vožd sa Dedinja koje bi HOS i hrvatski branitelji da nam Tuđman nije pucao u leđa bacili u Dunav do konca 1991. godine." - Dobroslav ParagaLaž je da nije bilo dovoljno oružja za pomoć Vukovaru. U rujnu mjesecu padaju ključna skladišta oružja i streljiva JNA u hrvatske ruke. "Banjšćina" na Varaždin-bregu, u Novom Marofu kod Varaždina, 19. rujna 1991. i skladište oružja i streljiva "Barutana" u Novoj Vesi, dana 21. rujna 1991. godine, dva mjeseca pred pad Vukovara. Oružje u Banjšćini bilo je vrijedno milijardu američkih dolara. S osvojenim naoružanjem iz Novog Marofa je prema procjenama vojnih povjesničara moć HV-a porasla sedam puta. S osvojenim oružjem se moglo naoružati osam brigada HV-a. 22. rujna 1991. godine hrvatski branitelji su osvojili varaždinsku vojarnu JNA, i u svoje ruke dobili 74 borbena tenka, 48 oklopnih transportera za pješačku vojsku, i 18 daljnih oklopnih borbenih transportera s protuzračnim topovima, šest topova, četiri višecijevna bacača raketa (VBR) tipa "Oganj", 18 najvećih i najsnažnijih topova-haubica kalibra 155 mm i 12 takovih topova kalibra 152 mm, 180 topova kalibra manje od 100 mm, minobacača kalibra 60, 82 i 120 mm, 25 tisuća pušaka i automatskih pušaka, desetak višenamjenskih tenkova, tisuću tona streljiva i eksploziva. U skladištu streljiva JNA u Novoj Vesi su hrvatski branitelji došli u posjed 1200 protuoklopnih sredstava. Sve od navedenog, uz osam do zuba naoružanih brigada ne bi bilo moglo probiti obruč oko Vukovara, dok je 58 hosovaca bez i jednog tenka i oklopnog vozila pješice uspjelo probiti obruč oko Vukovara? Dakle, oružja i ljudstva je bilo više nego dovoljno za deblokadu Vukovara!Sve akcije hrvatskih snaga, koje su za cilj imale deblokadu Vukovara, pod Tuđmanovim pritiskom su bile ukinute. Prvi pokušaj deblokade bio je 13. listopada 1991. godine poduzet s hrvatske strane, spriječen po zapovijedi Tuđmana. On je to opravdao da je pod oštrim prijetnjama Europske zajednice (danas EU) i da ga pritišće međunarodna zajednica. Kakav je to državnik koji ne može izdržati strani pritisak, još više kada je u pitanju njegov narod. Svaki pritisak se može izdržati, pa time i taj. Hrvati su kroz povijest bili u puno kritičnijim situacijama, koje su izdržali. Drugi pokušaj bio je početkom studenog. Po svjedočenju generala Tusa (načelnik glavnog stožera ZNG-a), Tuđman ga je zvao i zatražio prekid akcije, koja je započela početkom studenog, što je Tus odbio. Tu zapovijed je na kraju izvršio Tusu podređeni general, Konrad Kolšek, kojeg je Tuđman također nazvao i zatražio prekid akcije. Uoči pada Vukovara Dedaković i Borković su slali apele Tuđmanu i Šušku, međutim bezuspješno. Odlučili su se obratiti Dobroslavu Paragi, koji se odazvao, te su 13. studenog dragovoljci HOS-a krenuli u pomoć Vukovaru. Međutim, njih je zaustavio Tomislav Merčep (bivši zapovjednik obrane Vukovara), i zatvorio u Crvenu vojarnu u Osijeku. General Martin Špegelj je izvršio smotru hosovaca u Crvenoj vojarni. Osim hosovaca, tu je bila i jedna bojna ZNG-a. Špegelj ih je sve pozvao da krenu u uži prodor u pravcu Vukovara, jer je smatrao da se vojska s pojačanjem, koju bi pronašao general Karl Gorinšek, mogla probiti do Marinaca i prihvatiti izbjegle Vukovarce. Za sve časnike izrađene su zapovijedi s mapama i skicama i akcija je trebala krenuti. Međutim, do toga nije došlo, jer je Merčep odbio krenuti, tvrdivši da je kukuruz pun mina, te da ga je strah da će mu Dedaković pucati u leđa.O izdaji Vukovara je svjedočio i novinar Radia Vukovara, Siniša Glavašević, pročitao je Optužnicu, u kojoj optužuje državnu vlast za IZDAJU VUKOVARA.Tijekom bitke za Vukovar, Paraga je govorio da će doći do sukoba s politikom hrvatske izdaje i kapitulacije, te kako HOS ne dovodi u pitanje vlast, ali da vlast ne smije izdati Hrvatsku! Na sam dan pada Vukovara, Paraga je u izjavi za Agence France-Presse (francuski list) izjavio: "Ako padne Vukovar, treba pasti i predsjednik Franjo Tuđman."Državna komisija na čelu s Manolićem je izložila brojne konstrukcije, koje su trebale dokazati da su Mile Dedaković i njegovi suradnici zajedno s predsjednikom HSP-a, Dobroslavom Paragom, i uz pomoć jugoslavenske tajne službe radili na "rušenju ustavno-pravnog poredka Republike Hrvatske". Nakon što je pritvoren, Paraga je u zatvoru započeo štrajk glađu, a HSP organizirao mirne prosvjede na Trgu bana Jelačića. Policija je prekinula te prosvjede i privela više desetaka osoba. Prosvjedi su održani i pred Starčevićevim domom, gdje su hosovci zauzeli borbene položaje. Neki su čak predlagali da se krene na domove Josipa Manolića i Josipa Boljkovca. Međutim, Paraga je iz zatvora poslao pismo HSP-u i hosovcima da se ne služe nikakvim nasilnim metodama. Paraga je iz pritvora u Remetincu pušten nakon 26 dana štrajka glađu (što je gore od smrti, nego mjesecima biti bez hrane, samo na vodi. Paragi je gore od ovog bilo na Golom otoku), kada je Vrhovni sud, na čelu s predsjednikom Vjekoslavom Vidovićem odbio odobrenje Tuđmanovog zahtjeva za provođenje istrage za "djelo oružane pobune, radi nasilnog svrgavanja legalno izabrane vlasti i rušenja ustavnog poredka", zbog nedostatka konkretnih dokaza. Nakon toga Vidović je na svojoj koži osjetio posljedice Tuđmanove diktature. Smijenjen je s svog položaja, uz službeno objašnjenje da je stekao zakonske uvjete za odlazak u mirovinu. Jednom prilikom je došao u sjedište stranke i opisao kako se Tuđman derao na njega, jer je oslobodio Paragu krivnje.Smijenjeni predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Vjekoslav Vidović izjavio je u sudski zapisnik 1995. godine: "Dok sam bio predsjednik Vrhovnog suda, a Vekić ministar unutarnjih poslova, pozvao me je da dođem k njemu. Tom mi je prigodom uručio krivičnu prijavu protiv Dobroslava Parage. U njoj se tvrdilo da Dobroslav Paraga ruši ustavni poredak. Pogledao sam i rekao Vekiću da se prije svega čudim da ministar policije podnosi tu prijavu, a drugo da ona ne sadrži elemente kaznenog djela za koje Paragu terete. Odmah mi je sinulo da to od njega traži Tuđman. Jer kako bi se inače takav predmet uopće našao kod ministra unutarnjih poslova? Rekao sam tada Vekiću neka poruči Tuđmanu da ne ide u taj progon. Tog istog dana navečer ili već sutradan, Tuđman je na televiziji objavio da je pokrenut kazneni progon protiv Parage. U vrijeme dok je Dobroslav Paraga bio u pritvoru, Tuđman me je pozvao k sebi i rekao mi "Nisam zadovoljan s Vašim radom i radom Vašeg suda", navodeći kao razlog da Dobroslav Paraga nije smio biti pušten iz pritvora. S funkcije predsjednika Vrhovnog suda razriješen sam, nakon što na traženje gospodina Manolića da se Dobroslav Paraga ne pusti iz pritvora, nisam htio postupiti po tom traženju. Da je Tuđman tražio da se Paraga ne pusti iz pritvora osobno mi je rekao gospodin Manolić. Prilikom mojeg posljednjeg razgovora s Tuđmanom, kad je Paraga već bio pušten iz pritvora, rekao mi je je: Vi rušite državu, a ja je stvaram. Kako je Paraga mogao biti pušten iz pritvora? Pa on je agent CIA-e!"Tadašnji talijanski ministar vanjskih poslova i socijalist (kasnije osuđen za korupciju), Gianni De Michelis, je čestitao Tuđmanu na uhićenju Dobroslava Parage, te u Rimu, 6. prosinca dobitniku Pultizerove nagrade za otkrića masovnih srpskih logora po BiH, Royu Gutmanu izjavio: "Vukovar ne bi tako stradao niti bi bio razrušen da nije bilo HOS-a koji je htio dokazati svoju hrabrost."Zaključak: Dobroslav Paraga je branitelj grada Vukovara, koji je nevin optužen za pad Vukovara. Za pad Vukovara kriv je predsjednik Tuđman, koji je Haaškim sporazumom predao Vukovar i Istočnu Slavoniju Srbiji. Vjekoslav Vidović je oslobodio Paragu krivnje, jer nije imao dokaze za ono što je Paraga optužen, što je istinski dokaz da je Paraga nevin optužen i zatvoren. Paraga nije surađivao s KOS-om na padu Vukovara, kao što je to izdajnička vlast RH tvrdila, već je upravo ta vlast bila infiltrirana UDB-om i KOS-om. UMJESTO PARAGE, TUĐMAN JE TREBAO BITI UHIĆEN I STRPAN U TAMNICU I OSUĐEN ZA VELEIZDAJU HRVATSKOG NARODA!

Bog i Hrvati!

Objavio: https://www.facebook.com/profile.php?id=61562929727106