SUKOB HDZ I HSP-A / PARAGE I TUĐMANA – 8. DIO – PAKT PROTIV CJELOVITE BIH, OKRUNJEN UBOJSTVOM U KRUŠEVU

Sljedeći snažan udarac za HSP je bilo ubojstvo zapovjednika HOS-a u Hercegovini, Blaža Kraljevića "Ere" i njegovih osam pobočnika. Ubojstvo se dogodilo u Kruševu na putu iz Mostara u Ljubuški. Idemo redom objasniti što se dogodilo.Blaž Kraljević je bio hrvatski emigrant, rodom iz Lisica, kraj Ljubuškog. Politički je djelovao u Australiji. Trebao je sudjelovati i u Bugojanskoj skupini, no dan prije je uhićen zbog ilegalnog točenja alkohola. 1990. godine pristupa HSP-u, te u Hrvatsku donosi 100 tisuća dolara za naoružanje stranke (HOS). Paraga ga je imenovao pročelnikom Ureda za promidžbu. Budući da je rodom iz Hercegovine, u listopadu 1991. godine upućuje prvu pošiljku oružja ogranku HSP-a u Ljubuški. Time počinje organiziranje HOS-a u Hercegovini. Prve jedinice HOS-a osnovane su u Tomislavgradu. Uskoro dolazi i u Ljubuški, te je 15. prosinca 1991. imenovan za zapovjednika Ratnog stožera HOS-a u Hercegovini. Kasnije je imenovan pukovnikom. U to vrijeme HOS se na području BiH istaknuo kao jedina vojna organizacija (vojska) koja je branila Hrvate od velikosrbske agresije, te je imao određene vojne uspjehe protiv jugo-srpskih snaga. HOS je kao vojno krilo HSP-a, u svom programu imao oslobađanje RH i BiH od agresora, te nakon toga provođenje referenduma u obje zemlje o ujedinjenju u jednu državu koja bi bila konfederacija/federacija. Dakle HOS je poštivao teritorijalnu cjelovitost i samostalnost međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, te se zalagao za zajednički vojni nastup Hrvata i Muslimana, koji su povijesno jedan narod tj. braća, protiv agresora. Politiku Hrvatske do Drine, kakvu je HOS zastupao, potječe još od Ante Starčevića i Ive Pilara. Kroz povijest Hrvati i Muslimani su uvijek bili skupa, stoga je politika HSP-a i strategija HOS-a bila jedini pravi i ispravan način. Time bi se poštivao Pilarov aksiom koji podrazumijeva ako Srbije prijeđe Drine Hrvatska automatski propada!"Tu sam da štitim ove ljude i to ću i činiti ili poginuti. Nismo katolička vojska jer u redovima HOS-a imate 30 ili 40 posto Muslimana. Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odlučiti ovi ljudi ovdje, stanovništvo BiH, kada rat završi. Što se HSP-a i HOS-a tiče, svi koji nisu ekstremisti i nisu okrvavili ruke mogu ostati živjeti ovdje i mi ćemo ih štititi. Štitit ćemo i Srbe i Muslimane i Hrvate od svakog vanjskog neprijatelja, jer smo uz narod. Što se tiče tih vanjskih mišljenja o nama, pa i njihovim interesima, interesi Njemačke ili Velike Britanije za nas ovdje su podpuno nevažni, jer ja brinem samo za ovdašnje ljude." - Blaž KraljevićU travnju 1992. godine osniva se Hrvatsko vijeće obrane, koje ima drugačije ciljeve od samog HOS-a. HVO je kontroliran od strane HDZ-a BiH, a on od strane Zagreba, koji je samo nominalno priznao BiH, a u stvarnosti dogovorio s Beogradom podjelu BiH. Podjela BiH između Tuđmana i Milošević je međunarodno osuđena u Haagu, što znači da je ona postojala. O njoj svjedoče brojni sastanci, izjave svjedoke, a upravo je ubojstvo Blaža Kraljevića dokaz da je ona zaista postojala. O njoj ćemo govorit u nekoj drugoj prilici, ali ćemo spomenuti samo neke stvari kako bismo bolje shvatili objavu.Na dan pada Vukovara uspostavljena je "Hrvatska zajednica Herceg-Bosna", čije vodstvo (HDZ BiH) sve ostale vojne organizacije (HOS, TO BiH, kasnije ABiH, koja je predstavljala legalnu vojsku BiH) proglašava neprijateljskim i paravojnim, osim HVO-a kojim su oni upravljali. Oni su BiH priznali samo de jure, ali na BiH nisu gledali kao cjelovitu državu, već su je odlučili podijeliti s Srbima. Prije svega cijenimo vojnike HVO-a, koje treba razlikovati od vodstva, no HZHB ne može sve ostale vojne organizacije proglasiti nelegalnim, mjesecima kasnije nego što su osnovane prve jedinice, i očekivati da ti vojnici prijeđu u tek tvoj osnovan HVO. Ako odlučiš dijeliti državu u kojoj djeluješ, ne možeš se nazivati legalnom vojskom i očekivati podršku naroda. HVO je bio paravojan sve do 1994. godine, kada je potpisan Washingtonski sporazum. Bez obzira na različite ciljeve, vojnici i lokalni zapovjednici HVO-a i HOS-a su surađivali i zajedno ratovali protiv pobunjenih Srba, koji su protuustavno proglasili svoju republiku u BiH (kao i RH). Primjer suradnje je operacija Lipanjske zore (lipanj 1992. godine), te obrana Bosanske Posavine, koju je Tuđman zbog podjele BiH izdao, te naredio evakuaciju. Time su pobunjeni Srbi dobili koridor do Knina, tj. Republike Srpske Krajine. HOS je 17. lipnja 1992. godine sa Hrvatskim vijećem obrane (HVO) znatno pridonio oslobađanju Mostara od okupacije Jugoslavenske narodne armije (JNA). Dakle suradnje na "zelenom stolu" između vrha HOS-a i HVO-a nije bilo, dok je suradnja na bojnom polju bila na visokoj razini, jer se radilo o istim ljudima rodoljubima (misli se na vojnike i bojovnike obje vojske), kako je rekao Blaž Kraljević. Vodstvo HVO-a je bilo udbaško i komunističko, kao i sama stranka HDZ BiH. Šef HVO-a je bio Mate Boban, koji je čim je postao punoljetan postao članom Saveza komunista Jugoslavije! Zbog različitih ciljeva doći će do netrpeljivosti između dvaju vodstava, pogotovo u ljetu 1992. godine, kada je HVO odlučio ostvariti svoj program jedne vojske. HVO je upućivao ultimatume HOS-u da se kao brojčano i materijalno slabija vojska pripoji HVO-u. No, to je bio truli izgovor. Stvaran razlog ultimatuma je ležao u činjenici da je HVO-u smetala politika HSP-a koja se temeljila na hrvatskom državnom pravu. Kraljević je s pravom takve "prijedloge" odbacivao, te je predlagao zajednički stožer HOS-a, HVO-a i ABiH, čime bi se zajednički djelovalo protiv agresora. Ta suradnja je bila moguća, jer je 40 % muslimana bilo u HOS. Blaž Kraljević je sporazumom Paraga – Izetbegović imenovan general-bojnikom Armije BiH i članom Glavnog štaba ABiH. Time je Paraga HOS mudro zaštitio, jer je HOS mogao biti optužen za agresiju na BiH, te da je bio paravojan. HOS je priznavao vladu u Sarajevu, koja je bila demokratski legitimna. Dakle suradnja između HOS-a i ABiH-a je bila na visokoj razini. Kraljević je držao diplomatske veze s čelnicima i zapovjednicima ABiH na visokoj razini. Prilikom smotre HOS-a u Ljubuškom istaknute su zastave HOS-a, BiH i hrvatska povijesna zastava. Na smotri su sudjelovali i časnici ABiH Zaključno s Muslimanima se moglo ići i to je trebalo biti ostvareno. A zašto nije, sada ćemo vidjeti.Početkom svibnja 1992. godine Mate Boban, predsjednik HZHB i podpredsjednik HDZ-a BiH u Grazu dogovaraju primirje između HVO-a i VRS, utvrđene su granice kojima bi podijelili BiH, te je dogovoreno otvaranje fronta protiv Muslimana od strane HVO-a. Teritorijalno razgraničenje dviju zajednica u BiH trebalo je biti utemeljeno na granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine, tako da se BiH podijeli na srpski i hrvatski dio. Dogovoreno je da se "pri definiranju granice između dviju konstitutivnih jedinica na području Kupresa, kao i Bosanske Posavine, vodi računa o zbijenosti područja i komunikacijama". Sporazumom je zaključeno da "više nema razloga za oružani sukob između Hrvata i Srba na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine."Čuvši za sporazum u Grazu, Kraljević nije ostao mirne ruke. 9. svibnja 1992. godine izdao je proglas u kojem poručuje Hrvatima i Muslimanima neka ne uzimaju u obzir dogovore Mate Bobana i Radovana Karadžića, te poziva HVO-a da se stavi pod komandu HOS-a, te da svi zajedno s ABiH oslobode okupirana područja. Uglavnom, Kraljević se usprotivio podjeli BiH. 6. kolovoza HOS osvaja Trebinje, važno četničko uporište u Hercegovini. Oslobađanjem Trebinja, došlo je do zahtjeva Radovana Karadžića Mati Bobanu da nešto poduzme, jer se time krši dogovor iz Graza, prema kojemu je hrvatsko-srpska granica na Neretvi.Nedugo nakon što je HOS zauzeo Trebinje, Mate Boban poziva Kraljevića na sastanak, da se dogovore "za daljni tijek operacija". Sastanak je naštelao Vinko Martinović – Štela, zapovjednik HOS-a u Mostaru (kasnije osuđen u Haagu za zločine tijekom sukoba HVO-a i ABiH, sudjelovao u ubojstvu Kraljevića). Sastanak se održao 9. kolovoza 1992., te je Boban naredio Kraljeviću da razoruža sve muslimane u HOS-u jer su oni po njemu "obične balijske izdajice". Kraljević je to s pravom odbio, dok je Boban ostao ljut. Kraljević je upao u unaprijed organiziranu zasjedu tzv. Kažnjeničke bojne HVO-a. Do zasjede je došlo istog dana nakon sastanka, na punktu u Kruševu. Blaž Kraljević i njegovih osam suboraca je na mjestu ostalo mrtvo. U službenoj verziji događaja u Kruševu, Glavni stožer HVO-a je naveo da su se dva vozila s pripadnicima HOS-a odbila zaustaviti na policijskom punktu ojačanom pripadnicima protuterorističke jedinice (Kažnjeničke bojne) te da su HOS-ovci prvi otvorili vatru. Navedene tvrdnje su netočne, jer je punkt u Kruševu bio uklonjen, te hosovci nisu pucali (nije nikada dokazano). U Blaža i njegovu pratnju ispucano je iz 20 automatskih pušaka preko 2000 snajperskih metaka. Za svaki slučaj, svih devetoro ubijenih je dobilo metak u potiljak. Vodstvo HOS-a u Hercegovini je bilo likvidirano! Prema svjedočenju Josipa Manolića, ubojstvo Kraljevića je bilo naređeno iz Zagreba: "Zna se koji su ljudi sasjekli Kraljevića, i tko je iza toga stajao. S obzirom da je Kraljević došao u sukob sa svojom politikom razbijanja politike predsjednika Tuđmana na prostoru BiH, normalno je da je onda doživio to što je doživio. Predsjednik Tuđman je izbjegao da zadaću razbijanja tih snaga (HOS, Kraljević, Paraga) vodim ja kao šef obavještajnih službi na izvjestan način kroz represivni aparat. To je povjerio ipak Šušku. Šušak je nalogodavac tih likvidacija." - 18.6.2015. emisija N1.Ubojstvo je organizirao šef i osnivač Kažnjeničke bojne Mladen Naletilić – Tuta, dok je Ivan Andabak svakom od devetorice dao metak u potiljak. O ubojstvu je osobno svjedočio i pripadnik Kažnjeničke bojne Merim Galijatović u ožujku 1993. godine, u razgovoru s Paragom. Prisutan je i bio tadašnji pravni zastupnik HSP-a zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. Galijatović ispričao da je Mladen Naletilić Tuta zapovjedio Kraljevićevo ubojstvo, te da su pripadnici Kažnjeničke bojne, koji su iz tri protuavionske strojnice pucali po HOS-ovcima, od Tute dobili po pet tisuća maraka. Zvučni zapis i transkript tog razgovora posjeduje i haaško tužiteljstvo. U ubojstvo je bio umiješan Kraljevićev zamjenik Ivica Primorac, koji je dva dana prije ubojstva prešao u HVO: "Ivica Primorac je dva dana prije ubojstva Blaža Kraljevića i osam suboraca napustio HOS, učinio je podvalu HSP-u i Dobroslavu Paragi. Blaž Kraljević je dva dana prije pogibije nazvao Dobroslava Paragu u Zagreb i pitao da li je Ivica Primorac došao u Zagreb i da li je još u Zagrebu. Na iznenađenje g. Parage, Primorac nije došao na nikakav razgovor, već smo kasnije doznali da je Primorac otišao na dogovor k Mati Bobanu u Grude, vjerojatno radi dogovora o akciji protiv Blaža Kraljevića i njegove pratnje. Primorac je otuđio svu dokumentaciju o HOS-u. Nestale su kompjutorske diskete sa podacima HOS-a, pa takav postupak daje osnovanu sumnju da je upravo Ivica Primorac bio jedan od organizatora za ubojstvo generala Blaža Kraljevića i osam suboraca, zbog čega vrlo brzo postaje zamjenik načelnika Glavnog stožera HVO-a." – Hrvatsko pravoO ubojstvu je na kraju govorio i Dobroslav Paraga, koji je kasnije podizao tužbe za ovaj zločin: Franjo Tuđman - Gojko Šušak - Mate Boban - Bruno Stojić - Valentin Ćorić - Milivoj Petković - Ivica Primorac - Ivan Andabak i Mladen Naletilić Tuta. To je zapovjedni lanac za ubojstvo generala Armije BiH i krilnika HOS-a Blaža Kraljevića i njegove pratnje! - dr. ParagaNakon ovog ubojstva, tijela ubijenih su strpana u kombi, te su prevezena preko granice. Cilj je bio da se tijela bace u moru, no na jednom semaforu je krv procurila iz kombija, te je policija otkrila tijela. Tijela su potom odvedena u Split na obdukciju. Za dio da je krv procurila iz kamiona ne znamo da li je skroz točno, ali postojala je namjera da se tijela unište.8 ubijenih suboraca: Gordan Čuljak – rođen 22.5.1973. u VojnićimaŠahdo Delić - rođen 27.6.1966. u TeslićuIvan Granić – rođen 15.2.1973. u VitiniRasim Krasnići – iz Jablanice kraj Peći - Kosovo Osman Maksić - rođen 1.5.1966. u Vitini Mario Medić – rođen 5.10.1966. u Vitini Vinko Primorac – rođen 29.5.1959. u Radišićima Marko Stjepanović – rođen 3.7.1964. u TeslićuZa primijetiti je da su Blaž i njegovi suborci tada bili mlada lica koja su se borila za Hrvatsku i BiH. Mogli su imati lijepu budućnost, no otišli su k Bogu i ostavili nam zadaću koju moramo ispuniti. Ta zadaća je poštivanje njihove žrtve! Nećemo vas nikada zaboraviti. Počivajte u miru Božjem! Blaž je pokopan 13. kolovoza 1992. godine u svojim rodnim Lisicama. Vodstvo HSP-a posmrtno ga je imenovalo za krilnika, najveći mogući čin u HOS-u. Istraga o ubojstvo je bila započela, no nikada nije dovršena. Ubojice nisu kažnjene.Nakon smrti Kraljevića, za načelnika Ratnog stožera HOS-a u Hercegovini je imenovan zastupnik HSP-a Ante Prkačin. Dok se Kraljević još nije ohladio u grobu, Prkačin protivno nalogu i zapovijedi Glavnog stožera HOS-a, interesu hrvatskog i bošnjačkog naroda, 23. kolovoza u Grudama neovlašteno potpisao s Matom Bobanom akt o raspuštanju HOS-a, tj. o njegovom prelasku u HVO-u. Glavni stožer HOS-a je to odmah odbacio, a Prkačinu je oduzet čin generala, te je isključen iz HOS-a i HSP-a. Bez znanja Glavnog stožera HOS-a, uz pomoć HVO-a uputio je jedinice HOS-a iz Hercegovine u Bosansku Posavinu, gdje ih je veliki dio bio izdan i poubijan u zasjedama. O tome svjedoči Đino Zekan, bivši hosovac i jedan od preživjelih."Taj isti Prkačin je pred mojim očima, 13. rujna 1992. u Koraćama (Bosanska Posavina) bježao od četnika, koji su napravili tek manji pomak na liniji fronte na Kostrešu, gdje nas je taj pokvarenjak dao na klanje, kao đavo od križa. Ostavio nas je ranjene i izmaskirane borce HOS-a i spašavao svoje dupe bježeći u svom kafiću (koji je inače bio njegova linija fronte). Jako me je ogorčilo što je HTV dovela u takvu jednu emisiju čovjeka koji nas je izdao i poslao na klanje. Ja se nadam da je to nekakva greška i propust, jer normalan čovjek ne bi nikada pred hrvatsku javnost doveo izdajnika, koljaču i ratnog profitera. Taj Prkačin je toliko mizeran i bezmoralan čovjek, da čak zajedno s redakcijom "Globusa", podmeće lažna pisma o navodnoj podršci hosovca Semira Bošnjića tom velikom "ratniku" tj. sebi. Jad, mizerija i očaj." – dio izjave Đine Zekana iz Novog lista, 29.11.1993.O Prkačinovom sudjelovanju u razbijanju HOS-a pred Tuđmanom se hvalio i Slobodan Praljak, kasnije zapovjednik HVO-a i ratni zločinac osuđen u Haagu. Više puta se sastajao s srbskim generalima tijekom rata, također je izjavio: "Hrvate treba iseliti iz Vojvodine." : "KORISTILI SMO SE PRKAČINOM, JA OSOBNO I U SURADNJI S DRUGIMA ZA UNIŠTAVANJE HOS-A TAMO DOLJE…" /STENOGRAM SLOBODAN PRALJAK I FRANJO TUĐMAN, PANTOVČAK 26. RUJAN 1992.Praljkov otac Mirko, bio je dužnosnik OZNE, te je nakon Drugog svjetskog rata sudjelovao u brojnim ratnim zločinima. Prkačin je prilikom svog jednog gostovanja u "Podcastu Inkubator" rekao da prije nego li je postao načelnik HOS-a u Hercegovini, sreo Bobana te se s njime složio da se od dvije hrvatske vojske u BiH stvori jedna. Time je s Bobanom dogovorio rasformiranje HOS-a, te je prešao na Tuđmanovu stranu. Kasnije je izjavio da je njegov predsjednik Mate Boban. Pametnom dosta!9. listopada 1992. po Paraginoj zapovijedi ustrojen je jedinstveni Glavni stožer HOS-a za BiH, sa sjedištem u Zenici. Za načelnika je postavljen brigadir Mladen Holman. Ipak, unatoč tome, HOS se počeo raspadati, te vojnici dijelom prelaze u HVO (katolici) ili ABiH (muslimani/Bošnjaci). Budući da je HOS likvidiran, otvoren je put podjeli BiH, čime dolazi do bratoubilačkog rata između Hrvata i Bošnjaka. HVO će surađivati s VRS, a zločina će biti i s hrvatske, srbske i bošnjačke strane. Činjenica ostaje da sukoba između HVO-a i ABiH nikada ne bi došlo da Blaž nije ubijen, jer je sve veći broj vojnika HVO-a prelazio u HOS. Primjer je 19. 7. 1992. kada pola bojne HVO-a "Sokolovi" prelazi u HOS, te polažu zakletvu u Čapljini. Uz to HSP je imao veliku popularnost, što se vidi po predizbornim skupovima. 11. rujna 1992. ubijen je Stojan Vujnović – Srbin, zapovjednik II. Bojne HOS-a "Ante Paradžik". 17. rujna 1992. Kažnjenička bojna HVO-a na prepad zarobljava zapovjednika Čapljinske bojne HOS-a, Ivicu Vegu i njegovih 29 suboraca. Mladen Holman je kasnije pritvoren u zeničkom zatvoru, u kojem je bio godinu i pet dana.Zaključak: Ubojstvo Blaža Kraljevića i njegovih osam suboraca je krunski dokaz o podjeli BiH. Ovim gnjusnim zločinom započet je bratoubilački rat između Hrvata i Bošnjaka. Ipak, politika Bobana i Tuđmana je međunarodno osuđena do Haaga, što znači da su HOS i HSP na čelu s Paragom vodili ispravnu politiku, koja je bila prihvaćena od naroda! 

Bog i Hrvati!

Pravaši Korčula

Objavio: https://www.facebook.com/profile.php?id=61562929727106