SUKOB HDZ I HSP-A / PARAGE I TUĐMANA – 2. DIO
UVOD: 22. i 23. veljače 1991. godine održan je Prvi opći sabor Hrvatske stranke prava u hotelu Inter Continental u Zagrebu. Na njemu su iznesena načela koja treba poštivati, a to je povijesna težnja Hrvata za nezavisnošću, te ustrajanje u mukotrpnoj borbi za ostvarivanje hrvatskih prava. Na saboru je izabrano rukovodstvo za sljedeće četiri godine (1991.-1995.). Za predsjednika je JEDNOGLASNO izabran Dobroslav Paraga, a za 3 dopredsjednika Ante Paradžik, Ivica Karamatić i Vjekoslav Ćosić, a za glavnog tajnika je izabran Krešimir Pavelić. Paraga je istaknuo da je u "20. st. ostvaren najsvetiji ideal HSP-a i hrvatskog naroda, a to je proglašenje Nezavisne države Hrvatske 10. travnja." Zavjetovao se da će ponovo ispuniti pravašku dužnost, a to je uskrsnuće nezavisne države Hrvatske od Sutle do Drine. Kritizirao je nedemokratske i antihumanističke metode ustaškog režima, te odvojio ideju hrvatske države od postupaka ustaškog režima. U intervju za Vjesnik 25. veljače, Paraga je istakao da će se HSP izboriti za nezavisnu hrvatsku državu demokratskim sredstvima. Na Prvom općem saboru donesena je rezolucija, koja je upućena Hrvatskom saboru. U njoj stoji da se iz cijelog svijeta trebaju prenijet posmrtni ostaci Hrvata koji su prirodno umrli ili ubijeni. Na tom popisu bio je i Poglavnik dr. Ante Pavelić. Drugog dana sabora donesena su Temeljna načela HSP-a, u kojima između ostalog stoji da je "tisućljetna državotvorna volja hrvatskog naroda za hrvatskom državom izražena 10. travnja proglašenjem NDH, te da hrvatski narod nije imao 1918. a ni 1945. godine imao pravo izraziti svoju volju u slobodnim i tajnim izborima, pa nije na zakoniti način ušao u suživot s drugim narodima u državnu zajednicu.Pravaši su stalno isticali zajedništvo s Bosnom i Hercegovinom i muslimanskim narodom, za koje je Ante Starčević rekao da su najčišći Hrvati. Na Prvom općem saboru HSP-a Hasan Selimović je okupljene pozdravio "kao sin Starčevićeve i Pavelićeve Bosne i Hercegovine". Na saboru je govorio i Alija Šiljak, koji je imao poznati istup na skupu stranke 10.4.1991. kada je prisutne poškropio vodom iz rijeke Drine i izrekao rečenicu: "Ja vas krstim u ime slobode, u ime neovisnosti, u ime vječne nam zemlje Hrvatske!" Paradžik je naglašavao ako se BiH neće pripojit Hrvatskoj, onda će se Hrvatska pripojit BiH. Paraga je istaknuo da ne traži aneksiju Herceg Bosne (povijesni naziv za Bosnu i Hercegovinu) na silu, već mirnim putem, putem referenduma.Sljedeći kamen spoticanja bio je referendum koji je odlukom Franje Tuđmana održan 19. svibnja 1991. godine. Predsjedništvo HSP-a nije bilo zadovoljno referendumskim pitanjima: Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?ILIJeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?Kad se pogledaju ova referendumska pitanja tu se odmah vidi da hrvatski narod nije pitan želi li samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu. Dakle, Franjo Tuđman je spriječio hrvatski narod da izglasa samostalnu hrvatsku državu! Zamislite koliki izdajnik morate biti da to napravite. HSP je stoga to s pravom osudio, jer se na referendumu hrvatski narod trebao odlučiti između konfederalne ili federalne Jugoslavije. Zbog činjenice da državno vodstvo ne radi na proglašenju državne nezavisnosti, HSP je počeo već u rujnu 1990. godine, organizirati skupljanje peticije za proglašenje samostalne hrvatske države na njenom povijesnom i etničkom teritoriju. Nakon što su skupili preko 800 tisuća potpisa Predsjedništvo HSP-a je 13.6.1991. u Ljubuškom je donijelo Lipanjsku povelju kojom je proglašena Nezavisna država Hrvatska s istočnim granicama Subotica, Zemun, Drina, Sandžak i Boka Kotorska. HSP je poslao otvoreno pismo Saboru RH u kojemu stoji da se krivotvori hrvatska povijest u slučaju obilježavanja 30. svibnja kao Dana hrvatske državnosti, kada Hrvatska još nije postojala kao država (mi smo 30. svibanj detaljno obradili u jednoj objavi, tko nije pogledao, neka pogleda da mu bude jasnije. HSP je s pravom osudio obilježavanje tog dana kao Dan državnosti.), dok se za nezavisnu državu treba tek izboriti. Također su smatrali da se hrvatska povijest krivotvori u slučaju obilježavanja 22. lipnja kao "Dana antifašističke borbe", koja je pod krinkom antifašizma donijela samo zlo hrvatskome narodu. Vidjevši da državno vodstvo ne radi apsolutno ništa za obranu domovine, tj. organiziranje vojske (umjesto toga dogodio se Knin, Borovo selo, Plitvice…) vodstvo HSP-a je odlučilo početi organizirati dragovoljačke jedinice za obranu Hrvatske (kasnije i Bosne i Hercegovine). Takve jedinice dobile su naziv "Hrvatske obrambene snage (HOS)". Za stupanje u HOS nije bila bitna etnička, politička ili nekakva druga pripadnost. Bila je samo bitna volja za obranu Hrvatske. Tako je u HOS-u pristupio i veliki broj stranih dragovoljaca (npr. Nicolier, Crowley…). Nakon početka rata u Sloveniji, Paraga je zahtijevao opću mobilizaciju i slanje vojnika u Sloveniju, kako bi se pomoglo slovenskom narodu (Slovenija je bila predjelo, Hrvatska glavno jelo, a BiH desert!). Na dan proglašenja hrvatske i slovenske nezavisnosti 25. lipnja 1991. utemeljen je ratni stožer HOS-a (HOS je postojao i prije te odluke), a njegov načelnik je bio dopredsjednik HSP-a Ante Paradžik. 27. lipnja donesena je odluka o šavanju postrojbi HOS-a u Sloveniju kako bi se pomoglo obrani Slovenije i neutralizirala Tuđmanova izdaja zajedničke obrane RH i Slovenije, jer je Tuđman prethodno dogovorio podjelu BiH s Miloševićem u Karađorđevu i Tikvešu. Tuđman je bio u "ratu i savezu" s agresorom! Tuđman je zabio nož u leđa obrambenom paktu Zagreba i Ljubljane u slučaju napada JNA, kojeg su sklopili Martin Špegelj, Boljkovac, Janez Janša (ministar obrane Slovenije) i Igor Bavčar (ministar unutarnjih poslova Slovenije), a u zajedničkoj izjavi potvrdili Milan Kučan (predsjednik Slovenije) i Franjo Tuđman 25. lipnja 1991. godine! Hrvatski narod je u Varaždinu i Jastrebarskom blokirao kolone tenkova JNA koje su krenule prema Sloveniji, a onda je MUP RH rastjerao narod i napravio put za tenkove, koji su potom krenuli na Sloveniju. Što je to nego izdaja ratnog saveznika na samom početku rata. Ovim činom oslobađanje RH je odgođeno za nekoliko godina. Došlo je do prekretnice ratne ravnoteže. Sve to je doprinijelo kasnijem krvoproliću u BiH i okupaciji Vukovara. Ipak, Paraga je mjesecima nakon ovog surađivao s vrhom Slovenije u vezi obrane Hrvatske i kasnije Bosne i Hercegovine. Slovenski vrh je prodavao oružje HOS-u (kasnije i BiH). Prema osobnom svjedočenju, Paraga je bio u pratnji niza konvoja kamiona koje se od Slovenije preko granice vozili sve do Zagreba. To oružje naravno nije bilo jeftino. Hrvatska javnost o tome nema pojma, jer je provedena lustracija nad pravašima!Prvu specijalističku obuku pripadnici HOS-a imali su u općini Kočevje u Sloveniji dogovorom Janeza Janše i Joze Pučnika te Parage i Paradžika koji su stavili pripadnike HOS-a Teritorijalnoj obrani Slovenije, u slučaju napada JNA na Sloveniju. Budući da su HOS i HSP nakon izbacivanja iz koalicije (kao i prije) predstavljali veliku opasnost za bivše komuniste, udbaše i kosovce na čelu s Franjom Tuđmanom (jer su se jedini zalagali za lustraciju), te što su se protivili udbaškoj politici dijeljenja povijesne hrvatske i etničke zemlje BiH, postali su žrtve progona, atentata i klevetanja. Više o tome u sljedećim nastavku…
Bog i Hrvati!
Pravaši Korčula
Objavio: https://www.facebook.com/profile.php?id=61562929727106