Sandžaklije u NDH
SANDŽAKLIJE U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ
Sandžak je bio dio od NDH godine 1941.
Godine 1941. tročlano izaslanstvo Bošnjaka iz Novog Pazara na čelu s H. Crnovršaninom odišlo je u Zagreb. Kada je čuo za razlog njihove posjete primio ih je Ante Pavelić osobno. Sandžački izaslanici su mu rekli da Sandžaklije ne žele biti dio Velike Srbije koja im ne nudi ništa osim noža izpod grla, niti pak Velike Albanije koja im nudi jedino poalbančivanje. izrazili su želju da postanu dio od NDH. Ante Pavelić je prihvatio ponudu i Sandžaklije su bile obukle Ustaške odore. Na žalost to nije dugo trajalo, pak su Niemci ipak dali Sandžak Srbima. Ali svejedno Pavelić je i dalje prihvaćao izbjeglice iz Sandžaka u NDH, ter su u Ustašama bili mnogi Sandžaklije. Na pr. sa Sandžaka je poznat zapovjednik Muslimanske vojnice Pačariz koji je priznavao NDH kano svoju državu i dobivao podporu od Ustaša u borbi protiv četnika i komunista. Ovo se može pročitati u knjizi ,,Sandžak-porobljena zemlja''.
Dr. Džaferbeg Kulenović o hrvatstvu Sandžaka
10. travnja 1954.
Napadno je, da gospodi, koja se izjašnjavaju za ustupke, nije palo na pamet umjesto ustupaka postaviti zahtjeve da bi se Državi Hrvatskoj pripojio Sandžak, u kojem je nastanjen veliki broj hrvatskog življa i koje je za vrieme Turaka bio šesti vilajet (okružje) BiH. U posjed Sandžaka Srbija je došla porazom Turaka u Balkanskom ratu, a godine 1941. Sandžak je tražio pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U ono vrieme kad je čitav sviet bio u plamenu, ostalo je to pitanje visećim, ali Sandžak nije zaboravljen, o njemu pravi hrvatski rodoljubi vode ozbiljna računa i oni će to pitanje u svoje vrieme staviti na dnevni red.
Hrvatski domoljub iz Sandžaka: Kasim Hadžić
Kasim Hadžić se rodio u Zaostru kraj Priboja (Novopazarski Sandžak), godine 1917., a umro je u Sarajevu, godine 1990. Bio je šerijatski sudac i nastavnik. Godine 1937. je završio Veliku medresu u Skoplju, a 1941. je diplomirao na Višem islamskom šerijatsko-bogoslovnom učilištu u Sarajevu. U ljeto 1941. je obnašao dužnost gradonačelnika Priboja za vrieme kratkotrajne vlasti NDH. Od godine 1942. je pripravnik na Kotarskom šerijatskom sudu u Sarajevu gdje vrši dužnost tajnika ,,Društva šerijatskih sudaca''. Od 1942. do 1945. je urednik sarajevskog hrvatskog muslimanskog tjednika ,,Osvit''. Od 1957. je nastavnik na Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Umro je u Sarajevu. O Hadžiću obširnije: Muharem Omerdić, ,,Hadži Kasim ef. Hadžić (1917.-1990.)'', ,,Glasnik Rijaseta IVZ'', br. 6/1990., 109.-112.
Hrvatski junak sa Sandžaka, pukovnik Hrvatskih Oružanih Snaga Sulejman efendija Pačariz. Veliki borac za slobodu Sandžaka od četnika i komunista.
Sulejman Pačariz - Hodža koji je pod svojim nadzorom držao grad kroz čitav rat, iako Bošnjaci u tom dielu nisu bili velika većina. Poznat je po mnogim stvarima, a prva rieč koja nam pada na pamet kada pomislimo na njega je - hrabrost. Prijepolje je nekoliko puta napadato od strane četnika i svaki put Hodža je pobiedio. Poznat je po tome kako je poznatog i glavnog crnogorskog četnika Pavla Djurišića na pregovorima ošamario jedan od njegovih boraca na mostu u Bielom Polju, pošto je ovaj prije toga popalio 33 bošnjačka sela. Isto tako je poznat, jerbo je s još tri borca prije početka rata došao u središte grada gdje su bili okupljeni četnici (njih oko 200) i zaprietio istima da se razidju iz središta što su ovi i uradili. Poznat je po tome da su njegovi borci u najvećoj bitki za Prijepolje presudili bitku tako što su stavili strojnicu na minaret od džamije i tako poskidali četnike kojih je bilo mnogo više. Poslije rata skrio se u Kozarcu (BiH), gdje ga nalaze partizani i ubijaju godine1945.
Želja Sandžaka i Sandžaklija je bila da se pridruže Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ter su mnogi Sandžaklije pali u obrani NDH.
Nahid Kulenović o Sandžaku u mjesečniku Ujedinjenih Hrvata Njemačke, Hrvatska sloboda u Munchenu:
,,Naše 'prijatelje' nitko nije pitao za njihove savjete u pogledu Bosne-Hercegovine-Sandžaka u prošlosti, pa ne će ni u budućnosti. Stoga im savjetujemo da ne diraju u hrvatsku Herceg-Bosnu i Sandžak, jer će se u protivnom jako opeći. Bosna-Hercegovina-Sandžak glasovali su 1941. sa svojom krvlju za hrvatsku državu i to će učiniti opet, kada to bude potrebno. Sinovi Crne legije stajat će ponovno s puškom u ruci na vjekovnoj međi Drine, koja će uvijek dijeliti dva naroda: Srbe i Hrvate.''