MONETARNI SUVERENITET NARODNIH I NACIONALNIH DRŽAVA U BORBI PROTIV MEĐUNARODNIH BANKARA – 2. DIO - USPOSTAVA PRIVATNE BANKE U SAD - U

Na naslovnici su prikazani predsjednik američki Woodrow Wilson i međunarodni bankari prilikom potpisivanja zakona kojim je uspostavljen Sustav federalnih rezervi.1901. godine ubijen je ponovno izabrani američki predsjednik ispred Republikanske stranke, William McKinley. Bio je pristaša i zagovornik Lincolnovog Američkog sustava ekonomije. Ubio ga je anarhist iz Poljske, Leon Frank Czolgosz, koji je smaknut od američkih vlasti i nije se pokajao za ubojstvo. McKinley je ranjen 6. rujna 1901. u Buffalu (savezna država New York) ma Svjetskoj izložbi "Pan – American Exposition Company. Predsjednik je umro 14. rujna. Njegov zamjenik, koji ga je naslijedio, Theodor Roosevelt zvan "Teddy" (židovsko podrijetlo) je počeo voditi politiku približavanja američkih i britanskih interesa, tj. anglo - američku politiku. Počeo je usklađivati američku vanjsku politiku s britanskom, i od tada traje trans - atlantsko savezništvo, sa čijim državama u pozadini iza zavjese upravljaju židovski bankari, a državnici spomenute dvije države su samo njihovi pijuni, i izvršavaju njihove agende globalizacije. Tako je nekad velika i gospodarski moćna država ponovno prešla u ruke Rotschilda i prestala biti nezavisna i temeljena na monetarnom suverenitetu predsjednika Lincolna. Sljedeća važna godina je 1913. kada je došlo do velikog preokreta u SAD-u. 22.11.1910. na otoku Jekyll kraj obale savezne države Georgia došlo je do tajnog sastanka predstavnika glavnih vlasnika banaka. Na sastanku je bankar Paul Warburg (njemački Židov), koji je predstavljao interese banke Kuhn, Loeb i Co, zajedno s senatorom Neslonom Aldrichom, predsjedavajućim Odbora za financije Američkog kongresa i A. P. Andrewsom, pomoćnikom ministra financija (ministarstvo riznice) u Američkoj vladi, stvorio nacrt zakona o saveznim (novčanim) zalihama, koji su javnosti predstavili kao navodnu potrebu u suzbijanju bankarskih kriza, koja je 1907. godine izazvala paniku među ulagačima u gradu New Yorku. Tu krizu su inscenirali bankari s istočne obale SAD-a, kako bi mogli onda kao "spas" predložiti osnivanje jedne privatne središnje banke, koja bi navodno sprječavala slične krize i visoku nezaposlenost, što je bila jedna obmana. Na sastanku su još bili prisutni i bankar Frank A. Vanderlip, Henry P. Davison (stariji partner tvrtke JP Morgan Company koji je od obitelji Carnegie kupio monopol na čeličnu industriju, i na proizvodnju el. Energije), Benjamin Strong, koji je zastupao Johna Pierponta Morgana i Charles Norton, a članovi toga kluba su bili Cornelius Vanderbilt i drugi bogataši uključujući Rockefellere. Dakle, na sastanku je donesena odluka o instalaciji jedne privatne središnje banke. No, tome se protivila jedna skupina bankara, koje je izgleda imala barem obraza i savjesti – bogataš John Astor IV, Benjamin Guggenheim i Isidor Strauss su neki od protivnika tog financijskog sustava. Budući da su bili opasni po interese židovske oligarhije oni su likvidirani na sljedeći način. Urotnici s Jekyll Islanda su odlučili potopi brod Titanik (koji je zapravo bio RMS "Olympic", ali su ga prije polaska za New York preimenovali u Titanic, po palom anđelu Titanu). Na Titanicu su se zanimljivo baš našli spomenuti protivnici sustava, a J. P. Morgan, koji je bio vlasnik tvrtke "White Star Line", a time i vlasnik broda Titanic, odustao od polaska na put preko Atlantika. Na taj način je riješena konkurencija bogataša, a put uspostavi privatne središnje banke je bio slobodan. J.P. Morgan je potapanjem Titanica ubrao i novac od osiguranja za gubitak broda. Na Božić 1913. godine ostvarena je urota međunarodnih bankara s Jekyll Islanda, tj. proveden je državni udar. U vrijeme Božića kada američki zastupnici i senatori idu na odmor, tadašnji američki predsjednik Woodrow Wilson 23. prosinca spomenute godine potpisuje zakon o uspostavi središnje privatne banke, Sustava saveznih pričuva (Fed Reserve Act) ili Sustav federalnih rezerva. Od tada američka vlada pozajmljuje kredite od Sustava federalnih rezervi s lihvarskom kamatom, koju će odplaćivati radnička klada preko poreza na dohodak. Banka je protuustavno ubirala lihvarsku kamatu na glavnicu državnog duga SAD-a od poreza na dohodak američkih tvrtki i posloprimaca odnosno radništva, jer četiri američke savezne države oba zakona (o porezu na dohodak i uspostavi FED - banke) nisu ratificirali. Ipak, oba dva zakona su primjenjivana od strane vlade i njene moćne porezne službe. Monetarna politika temeljena na Lincolnovom sustavu je prešla iz ruke američkog naroda u ruke zločinačke skupine međunarodnih bankara, koji su sada (kao i u Engleskoj 1694.) dobili monopol na tiskanje papirnatog novca. Preko 100 godina su američki radnici plaćali protuustavni porez na dohodak, koji im je oduzimao hranu iz usta i priliku za bolji život, jer je dohodak jedan od izvora prihoda jednog prosječnog američkog čovjeka. Porezna služba je bez milosti šavala Amerikance u zatvor, u kojem su nevini provodili i o po 10 godina. S vremenom preko 60 % Amerikanaca nije plaćalo porez na dohodak, jer su shvatili da je taj zakon protuustavan. Na sudskom ročištu je bilo potrebno samo zatražiti od sudca da predoči zakon o porezu na dohodak i optuženik bi bio oslobođen, jer sudac ne može predočiti zakon koji ne postoji. Porezna služba je napravila veliku štetu, te su brojna poduzeća otišla u stečaj. Prosječni Amerikanac je mislio da porez na dohodak ide na izgradnju infrastrukture, škola, vrtića, bolnica, cestovne mreže itd., ali nije ništa od navedenog, jer taj porez služi samo kako bi se isplatila kamata na državni dug, koji je na kraju mandata predsjednika Obame iznosio 1600 milijardi američkih dolara.Nakon što je pala Engleska, 1789. godine pasti će i Francuska, zatim SAD, pa Rusija, onda i Njemačka, da bi danas cijeli svijet bio pod kontrolom međunarodnih bankara, kapitalista, komunista, internacionalista, objedinjeni svi pod nazivom globalisti, jer rade na globalizaciji svijeta, što je jednako porobljavanju stanovništva. Godinu nakon uspostave FED-a započeo je Prvi svjetski rat. Razlog Prvog svjetskog rata leži u interesu britanskog imperija da se kroz rat isključe kao konkurencija Njemačka i Rusija, jer su bile protiv uvođenja zajedničke valute od strane međunarodnih bankara (Rusija je to odbila 1815. na Bečkom kongresu), tj. bile su monetarno nezavisne države. Njemačka i Rusija su se 1905. godine dogovorile da će ići zajedno u sljedeći rat protiv Ujedinjenog Kraljevstva (ako do toga dođe), ali lukava britanska i francuska politika (pod utjecajem židovskih bankara) je Rusiji obećala Bospor i Dardanele, premda je Ujedinjeno Kraljevstvo tajno podržavalo Japan u ratu od 1904. do 1905. protiv Rusije. 1917. godine međunarodni bankari iz Londona i Wall Streeta su organizirali i financirali komunističku revoluciju u Rusiji u kojoj je rusko-pravoslavna nacionalna država uništena, a vlast pripala boljševicima, koji su Rotschildima dali monopol na privatnu središnju banku. I Rusija je postala porobljena od međunarodnih bankara, ovaj put putem marksista.Chef geo-političke analitičke tvrtke STRATFOR koja geo-političkim analizama opskrbljuje Bijelu kuću i State Department, George Friedman, je na konferenciji u Chicagu 2014. godine rekao, da JE OSNOVNA POLITIKA TRANS-ATLANSKOG SAVEZNIŠTVA SPRIJEČITI BILO KAKVU MOGUĆNOST GOSPODARSKOG I POLITIČKOG POVEZIVANJA NJEMAČKE I RUSIJE, I TO VEĆ PREKO 100 GODINA.Na koncu Prvog svjetskog rata (1918/1919), u Njemačkoj (Deutsches Reich) izbila ljevičarska i komunistička revolucija pod utjecajem anglo-američke politike. Revoluciju u Münchenu su vodili Židovi Kurt Eisner i Eugen Levy, a Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht u Berlinu. Komunistički prevratnici židovskog podrijetla su ukinuli Kraljevinu Bavarsku, saveznu državu Njemačke Države - Deutsches Reich i proglasili svoju republiku na čelu s Kurtom Eisnerom, koji je bio na čelu bavarske vlade. Zahtjev američkog predsjednika Woodrowa Wilsona na uopće zaustavljanje rata protiv Njemačke je bio da car Vilim II Hohenzollern mora odstupiti sa vlasti, što je potaknulo spomenutu revoluciju, koja je bila potaknuta kako sa Zapada, tako i sa Istoka pod utjecajem Lenjinovih boljševika. Car je srušen s vlasti, monarhija je ukinuta, njemački reich bačen na smetilište povijesti, a na vlast je u novoj "republici " došla ljevičarska socijaldemokratska vlada.Spomenuta revolucija poznata pod nazivom "Spartakistički ustanak " je zavela njemačke radničke mase i okrenula ih protiv Njemačke, što je uzrokovalo brojne štrajkove u njemačkim tvornicama, koji su pogodili njemačku vojnu industriju. 11.11.1918. došlo je do primirja između Centralnih sila i Antante. U tom trenutku njemačke postrojbe su se nalazile na tlu Francuske, Belgije i Ukrajine. Međutim s primirjem britanska i francuska vlada su uvele pomorsku blokadu njemačkih luka, tako da Nijemci nisu mogli uvoziti hrana, što je izazvalo glad. Stoga su Zapadni saveznici to iskoristili kao ucjenu i as u rukavu, zaprijetivši da će nastaviti rat protiv Njemačke (u kojoj su već ljevičari – socijaldemokrati bili na vlasti), ako ne potpiše Versailleski sporazum. Njemačkoj je bilo zabranjeno da sudjeluje u izradi mirovnog ugovora i nametnute su joj jako drastične odredbe i proglašena je glavnim krivcem za rat (premda to nije bila). Njemačkoj je diktirana isplata ratne odštete u iznosu od nevjerojatnih 269 milijardi njemačkih maraka u zlatu, zatim je Njemačka razoružana i jačina njene vojske je svedena na jadnih 100 tisuća vojnika, uz zabranu posjedovanja ratnog zrakoplovstva i ratne mornarice. Versailleski ugovor je bio nepravedan i predstavljao je diktat međunarodnih bankara u namjeri da Njemačka bude uništena kao i Rusija. Tvorci ugovora nisu htjeli trajni mir, nego su nametnuli klicu sljedećeg rata tj. nepravedni mir. Zapadni saveznici su njemačkog cara bez ikakvog dokaza optužili da je ratni zločinac, a Nijemcima pripisivali razne zločine koji se nikada nisu dogodili. To je sve bio dio plana da se Njemačku uništi. Njemačkoj su otrgnuti njeni određeni teritoriji i predani drugim zemljama npr. njemački povijesni i etnički teritorij na Istoku je predan Poljskoj – Gornja Šlezija, Schlesien i Posen. Zbog visoke ratne odštete koja je nametnuta Njemačkoj, u državi su radi otplate duga nametnuti visoki porezi radi otplate kamate državnog duga, nastao radi visoke ratne odštete. Prvi puta u povijesti Njemačke je nastao državni dug na osnovu kredita s lihvarskim kamatama na otplatu ratne odštete. Zbog toga je došlo do ubojstva preko pola milijuna Njemaca zbog ovrhe njihove imovine zbog nemogućnosti plaćanja poreza. Njemačka dakle nije izgubila rat na bojnom polju već za zelenim stolom zbog ljevičarske revolucije i pomorske blokade njemačkih luka. Versailleski ugovor je bio UZROK Drugog svjetskog rata, jer onaj tko je sastavljao taj ugovor sigurno nije htio dobro za mir u Europi, jer je znao da će se netko jednog dana pojaviti i zahtijevati reviziju ugovora, koji je bio nepravedan. Po ugovoru su se i Zapadni saveznici trebali razoružati, ali nisu.Weimarska republika je predstavljala diktat međunarodnih bankara i Sodomu i Gomoru od Njemačke. Moralno i materijalno propadanje Nijemaca, inflacija, pad životnog standarda i kupovne moći, visoki državni dug, divljanje komunista samo se neka od strahota koje su vladale u Njemačkoj. U tim teškim vremenima za njemački narod pojavio se jedan čovjek koji je razbio porobljavanje Njemačke i važan je za našu priču o monetarnom suverenitetu. Njegovo ime je Adolf Hitler. Adolf Hitler, vođa NSDAP-a je raskinuo okove nepravednog versailleskog poretka, vodio revizionističku politiku (koja je opravdana, jer je ugovor iz Versaillesa bio nepravedan), i učinio Njemačku nezavisnom državom tako što ju je odvojio od svjetskih židovskih centara moći u svijetu i otplatio njemački državni dug, te vratio ponos njemačkom narodu. To je glavni razlog zašto je objavljen rat Njemačkoj, kojeg Hitler nije nikada provocirao, već je više puta predlagao mirovne prijedloge koje su Saveznici odbacivali. Hitlerov nacional-socijalizam je nastao po uzoru na Lincolnov Američki sustav ekonomije i to je zapravo isti sistem opisan u prvom dijelu serijala. To nije bio niti kapitalizam niti socijalizam već program monetarnog suverenitet temeljen na Božjim načelima. Hitlerova Njemačka je zabranila lihvarske kamate i otjerala Rotschilde.Njemački monetarni suverenitet je okrunjen zakonom Hitlerove vlade o neovisnosti njemačke središnje državne banke Reichsbank od strane stranih financijskih centara moći od 15. lipnja 1939. godine. Nepuna tri mjeseca kasnije započet je rat protiv Njemačke. Pametnom dosta! Zapadni saveznici su odlučili uništiti Njemačku, i to im je nažalost uspjelo u WW2, ali Njemačka je rat dočekala bez i jedne marke državnog duga. Hitlerova Njemačka doživjela je nevjerojatan gospodarski rast, nezaposlenost je bila eliminirana, njemački narod je bio nikad sretniji, a nacional – socijalizam je postao životni stil."Želimo podpuno razbijanje njemačkoga gospodarstva." -Winston Churchill"Ovaj rat jeste Engleski rat, i ratni je cilj uništenje Njemačke" -Winston Churchill"Holokaust jeste najveća laž u povijesti. Njemačka ne snosi odgovornost za Drugi svjetski rat, i Adolf Hitler je bio jedini državnik na svijetu, koji je svijet mogao spasiti pred plutokratsko-židovskom opasnošću kako bi porobljenu Zemlju opet oslobodio." Gerard Menuhin, autor knjige 'TELL THE TRUTH AND SHAME THE DEVIL', u kojoj razotkriva laži o holokaustu. Gerard Menuhin je židovskog podrijetla, a roditelji su mu bili logoraši u Auschwitzu."Za mene postoje samo dvije mogućnosti: Uspjeti ću ostvariti u cijelosti svoje planove, ili će moj poduhvat propasti. Ukoliko uspijem, postati ću jedan od najvećih u povijesti – ukoliko propadnem, biti ću osuđen, prezren i proklet." -Adolf Hitler, 1936. godina, izvor: politički tjednik Der SpiegelNapomena: stranica ne promovira politiku nacional – socijalizma, već pravašku ideologiju Oca Domovine dr. Ante Starčevića. 

Bog i Hrvati!

Pravaši Korčula

Objavio: https://www.facebook.com/profile.php?id=61562929727106