MONETARNI SUVERENITET NARODNIH I NACIONALNIH DRŽAVA U BORBI PROTIV MEĐUNARODNIH BANKARA – 1. DIO - ZLOČINAČKI SUSTAV PRIVATNIH SREDIŠNJIH BANAKA – ENGLESKA BANKA - LINCONOV "AMERIČKI SUSTAV EKONOMIJE"
Ovom objavom započinjemo mini-serijal o važnosti monetarnog suvereniteta u borbi protiv međunarodnih bankara, koji taj suverenitet žele uništiti. Serijal će se sastojati od 2 do 4 objave. Podaci su iz knjiga prof. Gorana Jurišića i Instagram profila Pravaški Odjek. Krenimo redom…90 % suvereniteta neke države leži u njenoj vlastitoj narodnoj valuti, tiskanju i kovanju novca, kontroli optjecaja novca, državnoj banci koja je pod kontrolom Vlade, kontroli tečaja, te općenito nezavisnoj monetarnoj politici. Sve navedeno objedinjeno je pod nazivom monetarni suverenitet. Brojni vladari svojih država iz srednjeg vijeka su vodili nezavisnu monetarnu politiku i kovali svoj vlastiti novac. Iz naše povijesti primjer je hrvatski plemić, ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne Pavao I. Šubić.Važno je istaknuti da svaka država ima pravo da bude suverena i ima monetarni suverenitet. Države su nastale od Boga i imaju Božje pravo da budu nezavisne, a narod da bude tvorac suvereniteta i nositelj vlasti, te da postoji ugovor između vladara i naroda, kojeg narod može raskinuti i otkazati poslušnost vladaru, ako on uzurpira suverenitet.Međutim, na svijetu je još od biblijskih vremena postojala jedna zla linija, koja je protivnik svake slobode i vjere u Boga. To nam je važno za strašan zločin koji se dogodio u Kraljevini Engleskoj 1694. godine, kada je ta država pala u državnom prevratu bez ispaljenog metka.Tadašnji engleski kralj William III. (podrijetlom Nizozemac) je sebi za ženu izabrao jednu nizozemsku prinzecu iz Amsterdama, koji je tada postao židovskim financijskim centrom gdje su sefardski Židovi, koji su bili protjerani s Pirinejskog poluotoka, doselili se u Nizozemsku i tu osnovali agencije za trgovinu s robovima, i prijevoz robova iz Afrike u Sjevernu Ameriku. S princezom je na engleski dvor došla židovska elita dvorskih obožavatelja predvođena domaćim čovjekom Englezom Williamom Pattersonom, koja se u Engleskoj brzo snašla i stupila u poslovne odnose s kraljem. Skupina židovskih posuđivača novca je ponudila kralju 1 250 000 engleskih funta, uz uvjet da dobije monopol na tiskanje papirnatog novca. To se i dogodilo, te je 1694. osnovana Engleska banka (Bank of England), koja je bila središnja privatna banka, čija vlasnička struktura nije nikada objavljena javnosti, a ne narodna/državna banka. Puni naziv banke je "The Company of the Bank of England" ili Tvrtka Engleska banka. Osnovni kapital tvrtke je iznosio samo nekoliko tisuća funta.Predstojnik skupine židovskih posuđivača novca, Englez William Paterson je rekao: "Banka ima koristi od toga što koristi kamatu na sav novac kojeg kreira iz ničega." Ova izjava je ovog nežidova (goya) stajala položaja u Engleskoj banci, jer su mu židovski bankari dali otkaz, te je završio siromašan u bijedi. Dogovoreno je da će banka tiskati 2 500 000 funta, a od toga će polovicu toga novca, tj. 1 250 000 funti posuđivati kralju uz lihvarsku kamatu od 8 % . Ostatak novca je išao samoj banci koja je s time mogla kupiti zlati i srebro, te je dobila monopol na tiskanje papirnatog novca, a monetarni suverenitet je prešao s engleske krune na skupinu židovskih bankara i posuđivača novca, koji su sada postali milijuneri i u svojim rukama kontroliraju ovu državu. Državni dug isplaćuje engleski narod (kao i narod u Walesu, Škotskoj i Irskoj).Sve do spomenute godine Engleska bi svaki put uredno servisirala i otkazala svoj državni dug, ako bi on nastao i nije se zaduživala. Tako je bilo dobro "sve dok se nisu pojavili ti Židovi". Potrebno je istaknuti da je engleski kralj prekršio engleski zakon o zabrani Židovima da dolaze i žive na engleskom tlu, s obzirom da su 1290. godine svi kolektivno protjerani iz Engleske, uz prijetnju smrtnom kaznom ako bi se oglušili na ovaj zakon, ili pokušali se vratiti na englesko tlo.Lihvarska kamata je po Bibliji zabranjena i predstavlja veliki grijeh u naslađivanju tuđom nesrećom. Banka je zemlju preplavila s tolikom količinom tiskanog novca da je nakon četiri godine (1694. – 1698) Kraljevina Engleska imala državni dug u iznosu od 16 milijuna funti, što znači da je državni dug porastao za ogromnih 1280 % .Ovakav sustav u Engleskoj je prevarantski i sotonistički i funkcionira na sljedeći način: Ako u zemlji prije instalacije jedne privatne središnje banke postoji 5 milijuna funti, a nakon osnivanja banke, ona tiska 20 milijuna funti, i njih šalje u optjecaj kroz posudbe, tako se vrijednost pet milijuna funta koje predstavljaju narodno gospodarstvo smanji na 25 %, a banka kontrolira 75 % gospodarstva države. To dakle prvo izaziva inflaciju novca ili valute. To znači značajan gubitak za gospodarstvenike toga doba, kojima je onda bio potreban kapital, te bi posuđivali novac uz kamatu od Engleske banke. To je uvod u drugu fazu. U drugoj fazi krize banka povlači sredstva s tržišta, što izaziva krizu i propast privednih subjekata koji odlaze u stečaj. Poduzetnici s poteškoćom podmirivanja računa odlaze u stečaj (banke im više odjednom ne posuđuju novac), i zatim nastupa 3. faza kada banka na osnovi kamata na dug plijeni vrijednu imovinu propalih subjekata, pretežito vrijedne nekretnine, zemljišta, zgrade, kuće, stanove odnosno objekte i dr. Infacija jedino ne pogađa banku, kojoj kada ponestane novca tiska nove novčanice.Tako je engleska država preko noći izgubila monetarni suverenitet i postala marioneta židovskih bankara. Kasnije će Engleska banka pasti pod upravu obitelji Rothschild, koja se nalazila na čelu terorističke i prevratničke organizacije Iluminata. Obitelj Rothschild danas pomoću novca, medija i Jedne svjetske vlade kontrolira svijet i provodi globalizaciju svijeta. Židovski bankari su preuzeli britansko gospodarstvo i britanski Commonwealth, a što je carstvo imali sve više kolonija, bankari su kontrolirali sve veći teritorij i imali sve veću vlast, tj. kontrolirali su skoro polovicu svijeta. Međutim, to im nije bilo dosta, htjeli su i drugu polovicu, htjeli su svjetsku vlast! Stoga, su odlučili i preuzeti novu nezavisnu državu, koja se odvojila od britanskog carstva, a to su Sjedinjene Američke Države. 1816. godine Rothschildi su iz svog bankarskog središta "City of London" preko svojih marionetskih bankara s Wall Streeta i Istočne obale u SAD-u uspostavili isti sustav privatne središnje banke kao i u Engleskoj, koju su tada oni preuzeli preko Engleske banke. Uspostavljena je banka pod nazivom "Second Bank of the United States", u prijevodu na hrvatski to bi bilo "Druga banka Sjedinjenih Država". To je bila privatna korporacija, 20 % banke je bilo u vlasništvu američkih vlasti, a ostatak u vlasništvu privatnih investitora. Tako su i SAD postale marioneta međunarodnih bankara. Međutim, 12 godina kasnije došlo je do promjene. 1828. godine na predsjedničkim izborima je pobijedio karizmatični Andrew Jackson, američki ratni veteran i nacionalni heroj iz bitke kod New Orleansa. Jackson je kao malodobni kurir bio sudionik Američkog rata za nezavisnost, stradavši u britanskom zarobljeništvu, pa je mrzio Ujedinjeno Kraljevstvo i britansku politiku i njene financijske interese u SAD-u, koje je vidio zastupljene u "aristokraciji na istočnoj obali". Tijekom predizborne kampanje njegov slogan je bio - "VOTE ANDREW JACKSON – NO BANK", ističući da čudovište mora umrijeti, misleći na taj zločinački sustav. Jackson je opisao "Drugu banku" kao kriminalno poduzeće u osamdeset-postotnom vlasništvu Rotschildovih suradnika s Nicholasom Biddleom (tadašnji predsjednik spomenute banke), kao vezom prema Jamesu de Rothschildu u Parizu. Bio je jedan od prvih koji je upozorio Amerikance od opasnosti presizanja bankara na suverenitet država. Odlučio je ukinuti taj sustav i učiniti američki narod slobodnim i državu ponovno suverenom. Protivnici banaka su nominirali senatora iz Tennesseeja, Andrew Jacksona za predsjednika, te je on to i postao 1828. godine. Jackson je bio odlučan u svojoj namjeri da "ubije banku", te je to i napravio prvom prilikom. Jackson je porazio bankare, toliko dobro da im je trebalo 77 godina da se oporave od štete. Budući da je ukinuo zločinački protubožji bankarski sustav temeljen na lihvarskim kamatama i državnom dugu, na njega su izvršavani atentati, ali je preživio. Na pitanje koji je njegov najveći uspjeh Jackson je odgovorio: "I KILLED THE BANK!" Andrew Jackson je u potpunosti otplatio američki nacionalni dug. To je prvi i jedini slučaj u američkoj povijesti. Dakle, Jackson je ukinuo federalnu središnju privatnu banku, koja je predstavljala produženu ruku britanskih političkih i financijskih interesa."Vi ste leglo zmija. Namjeravam vas istrijebiti i – tako mi Vječnog Boga – istrijebit ću vas. Kad bi ljudi samo shvatili kakva je to golema nepravda u našem novčanom i bankarskom sustavu, revolucija bi izbila prije svitanja." – Andrew JacksonSljedeći protivnik međunarodnih bankara bio je Abraham Lincoln, koji je uspostavio slobodarski sustav monetarne politike poznat pod nazivom "Američki sustav ekonomije". Što je to? Idemo objasniti…Mandat 16. američkog predsjednika Lincolna je obilježio građanski rat između Unije i Konfederacije. Lincoln prilazi velikim bankama u New Yorku, kako bi mogao dobiti kredite za potporu u građanskom ratu. Budući da su te banke bile po patronatom Rothschilda, one mu nude ponudu koju ne može prihvatiti: 24 % do 36 % kamata na sav posuđeni novac. Lincoln sav ljut, zbog ponuđenih kamata ispisuje vlastiti dug besplatnog novca i obavještava javnost da je ovo sada zakonsko sredstvo plaćanja za javnost i privatni dugovi. Tu potječe naziv "narodnog gospodarstva", a to nije ni kapitalizam niti socijalizam (komunizam), već treći put, koji se temelji na nezavisnoj monetarnoj politici. Taj Lincolnov Američki sustav ekonomije ovako izgleda: postoji jedna središnja banka koja je pod kontrolom vlasti, tj. Vlade (državno vlasništvo). Ta državna banka izdaje (tiska) državni novac pod nadzorom vlade, koja s tim novcem plaća razvojne gospodarske, kulturne, socijalne i političke projekte od nacionalne važnosti, daje beskamatne subvencije i bespovratna sredstva privatnim poduzećima radi stvaranja radnih mjesta i pomaže javnim tvrtkama, kao što financira državni aparat, vladu i njene grane, vojsku, policiju, sudstvo, liječnike, profesore, nastavnike i dr. službenike, podupire znanost, kulturu, mjesne vlasti, selo, poljoprivredu, stočarstvo, pčelarstvo, ribarstvo i druge industrije, kao i turizam. Država zapravo financira samu sebe. U Lincolnovom sustavu nema državnog duga, i to Božji put, jer tu nema lihvarskog kamatarenja, već narod ostvaruje svoj suverenitet temeljen na Božjim načelima. Također dio ovog sustava je visoki porez na uvoz robe (zaštita carine), te izraženi izvoz, kako bi se zaštitila doma proizvodnja od strane konkurencije, prije svega britanske. Zahvaljujući tome sustavu Lincoln je ishodio pobjedu u građanskom ratu, a SAD doživio veliki gospodarski razvoj i postao vodeća gospodarska sila u svijetu i prestigao Ujedinjeno Kraljevstvo u razvijenosti. Američka vlada vjerna Lincolnu je svoj "recept" za uspjeh podijelila i drugim zemljama – Bismarkovoj tek ujedinjenoj Njemačkoj pod carem, carskoj Rusiji pod upravom dinastije Romanov i carskome Japanu. Time je na svijetu uz pomoć američkog kapitala i američke vlade počelo stvaranje najveće velike slobodne ekonomske zone od Berlina i Svetog Petrograda preko Tokija u Japanu i do Washingtona i New Yorka u SAD-u. Ta zona je konkurirala anglosaksonskim interesima i židovske financijske oligarhije iz City of London.Američki predsjednik Lincoln je bio saveznik i prijatelj carske Rusije, koja je pomagala Sjever u borbi protiv Juga, koje je pak pomagalo Ujedinjeno Kraljevstvo, jer je preko nje namjeravalo ostvariti svoje interese privatne središnje banke. Ujedinjeno Kraljevstvo je pomagalo Jug s isporukama oružja i streljiva. Budući da je konfederacija južnjačkih robovlasničkih država izgubila građanski rat, međunarodni bankari morali su čekati drugu priliku za osvajanje vlasti u SAD-u. Dakle nisu odustali s svojim planom.Atentati na američke predsjednike su bili povezani s njihovim sprječavanjem monopola i razbijanja moći međunarodnih bankara i zaštite autarkične američke ekonomije od svjetske židovske financijske elite pod britanskom zaštitom. Stoga je kao žrtva, prvo ubijen predsjednik Lincoln. Jedni od atentatora su se sklonili pod državnu zaštitu britanskog dominiona Canada. Nakon Lincolna, 2. srpnja 1881. ubijen je republikanski predsjednik Abram Garfield, koji je zbog nestručnog liječenja preminuo 19. rujna od posljedice atentata, ali je njegov zamjenik na položaju Predsjednika izvršio ekonomsku politiku Američkog sustava ekonomije. Više o daljnjem sukobu zagovornika monetarnog suvereniteta i židovske financijske oligarhije međunarodnih bankara čitajte u sljedećem dijelu serijala.Fotografije:Prva (naslovnica) prikazuje prvi kovani novac u Hrvatskoj – slavonski banovacDruga prikazuje privatnu središnju banku u Engleskoj – The Company of the Bank of EnglandTreća prikazuje karikaturu u kojoj se američki predsjednik Andrew Jackson bori protiv međunarodnih bankaraČetvrta slika prikazuje američkog predsjednika i borca protiv ropstva Abrahama Lincolna – tvorac američkog monetarnog suvereniteta.
Bog i Hrvati
!Pravaši Korčula
Objavio: https://www.facebook.com/profile.php?id=61562929727106