LAŽI O POGLAVNIKU - OPOVRGAVANJE – 2. DIO - "PAVELIĆ JE KRIV ŠTO SE BLEIBURG DOGODIO, OSTAVIO NAROD I POBJEGAO"

LAŽI O POGLAVNIKU - OPOVRGAVANJE – 2. DIO - "PAVELIĆ JE KRIV ŠTO SE BLEIBURG DOGODIO, OSTAVIO NAROD I POBJEGAO"Ovo je druga po redu objava serijala opovrgavanja laži o Poglavniku, a trebala bi biti još jedna. U ovoj objavi demantiramo kletvu da je Pavelić odgovoran za genocid na Bleiburgu i Križnom putu i da je ostavio narod na cjedilu.Određeni manipulatori i zagovornici ovakve tvrdnje optužuju Poglavnika da je namjerno 1944. godine izvršio mobilizaciju čitave generacije hrvatskih mladića u HOS (Hrvatske oružane snage), kako bi ih okupljene kolektivno odveo na klanje na Bleiburg.Naravno da Poglavnik nije odveo hrvatsku vojsku na Bleiburg da ona bude likvidirana, nego kako bi se spasili životi hrvatske desetotravanjske generacije, da ne padnu u zarobljeništvo partizana, jer je s pravom računao na visoku kulturu Engleza, da će poštivati međunarodne konvencije o ratovanju i postupanju s ratnim zarobljenicima. Na kraju Englezi nisu poštivali te konvencije, ali Poglavnik Pavelić nije mogao znati za to, računao je na pravdu za svoj narod. On nije nimalo kriv za Bleiburg i Križni put. Povlačenje hrvatske vojske s civilima prema Austriji je bilo zapovjeđeno od strane Poglavnika, na posljednjoj sjednici vlade NDH u Zagrebu, jer se s vrhom HOS-a zaključilo da nema dovoljno rezerve streljiva za obranu od agresija partizana na Zagreb i obranu Zvonimirove linije. Dakle, Poglavnik je uputio hrvatsku vojsku u Austriju, kako bi je sačuvao od uništenja u obrani Zagreba od partizana, zbog nedostatka streljiva, što je bio glavni razlog da se spase mladi hrvatski životi od odmazde Jugoslavenske armije, koju je Staljin krajem 1944. do zuba naoružao. Može se raspravljati o tome je li postojala alternativa i neka mudrija i pametnija odluka od povlačenja hrvatske vojske prema austrijskom dijelu Trećeg Reicha. Je li psihološki bilo važnije ostati u Zagrebu i braniti ga od neprijatelja, bez obzira što nema dovoljno streljiva, makar da se u zadnjoj bitci pruži jedan simboličan otpor, te nastojati da otpor bude dovoljno dug do raskola Saveznika u Potsdamu u srpnju 1945. godine. U Austriji je hrvatska vojska bila "teret" Englezima, a u Zagrebu to ne bi bila neka tamo smetnja, već politički čimbenik i faktor. Međutim, je li imalo se smisla braniti ako nema dovoljno streljiva, dosta Hrvata bi bezveze izginulo, izjurili bi pred neprijatelja bez streljiva, i što onda. Također, Pavelić i vodstvo NDH nisu mogli unaprijed znati da će doći do konferencije u Potsdamu na kojoj će doći do raskola Saveznika. Ante Pavelić nije mogao računati niti znati da britanska vlada (kao i američka) neće poštivati međunarodne haaške i ženevske konvencije o ratovanju i postupanju s ratnim zarobljenicima, i da će prekršiti međunarodni zakon i time počiniti strašan zločin, jer se to od jedne demokratske vlade nije moglo očekivati. ZAŠTO NIJE DOŠLO DO OBRANE ZAMIŠLJENJE ZVONIMIROVE LINIJE?Zvonimirova linija trebala je biti posljednja crta obrane NDH, čime bi se obranio i glavni grad Zagreb. Početkom svibnja 1945. Hrvatske oružane snage su brojale oko 270.000 vojnika, nakon reforme oružanih snaga i posljednje mobilizacije u hrvatsku vojsku. Odgovor na gore navedeno pitanje je dao tadašnji načelnik glavnog stožera hrvatske vojske, general Dragojlov: HOS NDH nije raspolagao s dovoljno rezerva streljiva. Iz toga slijedi sljedeće pitanje: Zašto oružane snage nisu raspolagale s dovoljno streljiva. Tko nije obavio taj zadatak? Poglavnik, vlada NDH, ili su ratne okolnosti i politička situacije bile nepovoljne? U rujnu 1944. njemački vođa Adolf Hitler poziva Poglavnika u glavni njemački stožer u Vučju Jazbinu, s ciljem da se Hrvatska naoruža. Hitler je Pavelića htio pridobiti za ostanak u savezništvu s Njemačkom, u Vučjoj jazbini je Hitler pričao Paveliću o njemačkoj atomskoj bombi, na kojoj njegova vlada radi, što je bila i istina. Hitler je rekao Paveliću da je došlo krajnje vrijeme da se Hrvatska naoruža s teškim oružjem (tenkovi i topovi) i streljivom, jer je "maršal" Tito, koji je tada boravio u Moskvi, dobio od Staljina najavu naoružavanja deset jugoslavenskih divizija. Hrvatska vojska i Wehrmacht su hrabro i odlično branili Srijemski front, koji su partizani uz pomoć Crvene Armije probili tek u travnju 1945. godine. To je bila jedna od najbolje branjenih prvih crta u WW2, pored obrane Gotske linije njemačke vojske u Italiji. Tri podzemne njemačke ratne tvornice u prosincu 1944. godine su doživjele vrhunac ratne proizvodnje, tako da je oružja za Hrvatsku bilo u izobilju. Tek u ožujku 1945. godine će ratno zrakoplovstvo Saveznika uništiti glavne željezničke čvorove, što znači da je vremena za naoružanje Hrvatske bilo. Izgleda da je nešto zapelo, ne zna se s njemačke ili hrvatske strane. To je zadaća sadašnjih i budućih hrvatskih generacija da to istraže.Je li Pavelić ostavio narod na cjedilu i pobjegao glavom bez obzira? Od jeseni 1944. godine Pavelićeva vlada zajedno s Pavelićem je počela raditi na planu o organiziranju obrambene fronte za mogućnost pružanja oružanog otpora. Zamišljena je tzv. Zvonimirova linija (Varaždin – Koprivnica – Sisak – Petrinja – Karlovac). Nažalost, partizani su probili front na Bilogori, čime je uz spomenut manjak streljiva, ta ideja propala. Pavelić je odlučio do kraja braniti NDH, te je smatrao da bi se ona mogla samo braniti u Zagrebu, koji bi postao "hrvatski Staljingrad" ili "novi Siget", a Pavelić "novi Zrinski". Bio je nepokolebiv u svojoj odluci i kovao je različite planove za obranu domovine. Bila mu je zadnja stvar pobjeći! 23. travnja, 2 tjedna prije sloma ulaska partizana u Zagreb, osmišljen je posljednji plan obrane. No, kako nije bilo dovoljno streljiva, na posljednjoj sjednici Vlade NDH od 4. svibnja 1945. donesena je odluka o povlačenju prema Austriji, za predaju zapadnim saveznicima. 6. svibnja, Pavelić napušta Zagreb, ali s svojim narodom i s svojom vojskom. Ako je Pavelić izdajnik i kukavica, onda je i preko 500 tisuća Hrvata, koji su se povlačili prema Bleiburgu. Pri povlačenju, u Rogaškoj Slatini (grad u Sloveniji) održan je sastanak, na kojem je odlučeno da Poglavnik napusti kolonu i da se oprosti s narodom i vojskom. Stoga je teška srca to morao napraviti, jer je znao, ako bi pao u britansko zarobljeništvo bio izručen Titu, koji bi ga dao mučiti i ubiti, kao što je to bio slučaj i s hrvatskim vojskovođom Slavkom Kvaternikom. Javno suđenje i smaknuće Poglavnika bi predstavljalo sramoćenje hrvatske države i naroda, stoga je bolje da ga Englezi nisu zarobili, već se krio daleko od njihove ruke nepravde, od koje je unaprijed bio smatran kao ratni zločinac, premda to nije bio. Hvala Bogu što je Poglavnik spasio svoj život. Za svoj narod i vojsku je s pravom računao da se mora postupati u skladu s međunarodnim zakonima. Pokojna Višnja Pavelić, Poglavnikova kćer odgovara na optužbe da je Poglavnik kukavički ostavio narod i vojsku: "Znamo da bi neki bili sretni da je i Poglavnik stradao na Bleiburgu ili na kojem od križnih puteva. To se srećom nije dogodilo. Osim vlastite žrtve, on ne bi umanjio stradanja, niti je bio u mogućnosti zaustaviti tragediju Bleiburga."Zaključak: Pavelić nije kriv za Bleiburg i ostao je uz svoj narod do kraja.

Bog i Hrvati !

Pravaši Korčula

Objavio: https://www.facebook.com/profile.php?id=61562929727106