Kralj Tvrtko

2019-01-01

Nakon smrti 1353, Stjepana II Kotromanića naslijedio ga je njegov sinovac petnaestogodišnji Stjepan Tvrtko, sin njegova brata Vladislava i kneginje Jelene Šubićeve od roda Bribirskih knezova. 

Priznavao je vlast Ugarskog kralja Ludovika. Slijedi sukob Tvrtka i Ludovika. Glavni pomagač Tvrtku je Vukac Hrvatinić. Ovako je glasila zahvalnica Tvrtka Hrvatiniću: 'Stvorih milost svoju gospodsku svojemu vjernu sluze u ime vojvode Vlkcu Hrvatiniću za njegovu vernu službu u ono vreme, kada se podviže na me ugarski kralj u ime Ludovik, i prohodi Plevu pod Sokol, i ondazi mi vojvoda Vlkac verno posluži.'

Kralj Stjepan Tvrtko je bio po svojoj baki Jelisavi u rodu s Nemanjićima (srpskom porodicom), te je zato smatrao da polaže pravo na srpsku zemlju. Rat između Tvrtka i Balšića svršio je negdje 1376, Tvrtkovom pobjedom, te su župe Dračevica, Trebinje i Konavli pripali Bosni. Tvrtko se zakraljio god. 1377 nakon slabljenja srpskog vladara Lazara. Ne pitajući nikoga dade se u Milima, a kasnije moguće i na Mileševu na grobu sv. Save ovjenčati 'sugubim vijencem', bosanskim i srpskim; Prozva se 'kralj Srbljem'. Nakon krunidbe ima naziv 'Stefan Tvrtko v Hrista Boga kralj Srbljem, Bosni i Primorju. Mletačka republika naziva ga 'kraljem srpskim'. Na taj način Tvrtko pripoji dijelove srpske zemlje Bosni. Inače Tvrtko je bio vrlo mudar vladar. Često se zbog svojih ciljeva malo okretao Mlečanima, znao se miriti s Ugarskim kraljem Ludovikom, a također je znao ići u saveze s Lazarom.

Najznačajniji Bosanski knez je tada bio Vukac Hrvatinić. On bijaše god. 1363 obranio grad Sokol od kralja Ludovika, te je zato dobio od bana isti taj Sokol s čitavom župom Plivom. Poslije je Vukac Hrvatinić postao velikim vojvodom Kraljevstva Bosanskoga. Poslije smrti Vukca, na to mjesto 12. ožujka 1380. biva imenovan njegov sin Hrvoje Vukčić Hrvatinić.

Čitav rod Hrvatinići su bili starinom Hrvati i rođaci Bribirskih knezova.

Tvrtko odlučuje pomoći srpskom knezu Lazaru u borbi protiv Turaka s 20 000 vojnika, toj vojsci se pridružio i bivši ban Ivan Horvat s četom križara. Bitka završila nerješeno, a Lazar i turski sultan Murat (od Kopilića zvanog Kobilić) su bili ubijeni. Nakon toga srpski knez Stjepan Lazarević sin Lazara postaje turskim vazalom.

Nakon bitke Tvrtko se ponovo usredotočuje na Hrvatsku te pomaže Hrvatskim ustanicima Horvatima, Paližanima i Lackovićima.Srpski povijesničari (primjerice Mihajlo Dinić) slažu se kako za vrijeme bosanskog vladara Tvrtka. nije bilo pravoslavnog življa u Bosni, Humu (t.j. Hercegovini) i dijelovima Raške. Također, utvrđeno je kako bosanski ban Tvrtko. nije bio ni pravoslavac ni "Bogumil", nego Katolik, ali također nije radio protiv Bogumila pa su ga zato njegovi protivnici znali klevetati da je krivovjerac. U Bosni do dolaska Turkaka nije bilo niti jedne Pravoslavne crkve. Tvrtko je potjecao od slavnih Bribirskih knezova po majci Jeleni koja je bila sestra slavnog Bribirskog kneza Mladena III, koji su bili nasljedni banovi Hrvatske i Dalmacije te gospodari Bosne. Zbog toga smatra da se ima pravo okruniti kraljem Hrvatske i Dalmacije. Očito je da su se s time složili Hrvatski ustanici. Osim Hrvatinića Hrvatskom pokretu pomažu : Vlatko i Hranja Vukovići, Klešići, Jablanići i Radivojevići.

U mjesecu lipnju i srpnju 1390 Stjepan Tvrtko je postao gospodarem Hrvatske i Dalmacije. Njegova vlast opsezaše svu zemlju od Velebita, do Cetine, i od Cetine na jug do Kotora. Te je imao velike Dalmatinske otoke Brač, Hvar i Korčulu. Nakon toga se Tvrtko prozvao 'kraljem Hrvatske i Dalmacije'. Tako je Hrvatska 300 godina poslije smrti posljednjeg Trpimirovića dobila opet kralja svoje krvi i jezika. Tako je on postao jedina nada Hrvata, ali zbog smrti dva glavna predstavnika hrvatske otporne snage: kralja Tvrtka i Ivana Paližana, ta je nada propala.

23.ožujka 1391 umire Kralj Tvrtko, nešto prije u veljači je umro Ivan Paližna njegov privrženik u Hrvatskoj, tj. vođa bune protiv Sigismunda.

Podrijetlo obitelji Kotromanić

Po Farlatiju u knjizi 'Iz Hrvatske zemlje BiH' prezime Kotromanić dolazi od kneza Kotromana koji se spominje među svjedocima u splitskoj darovnici hrvatskoga kralja Stjepana godine 1063.

Taj pridjevak nije vjerojatno prvi dobio ban Stjepan I, otac Stjepana Kotromanića, jer je njegova majka bila Šubićeva, tetka hrvatskoga bana Pavla I. Šubića. Najvjerojatnije je da je taj naziv prvi nosio Stjepan Prijezda Veliki, čija je majka morala biti iz kuće spomenutoga kneza Kotromana. Naziv Kotromanić je, čini se, nastao odmah poslije smrti bana Kulina, kako je zabilježio Orbini, premda to prezime nema korijena i ne potječe od oca Kotromana nego od majke Kotromanićke.

Izvori:

Dr. Lovre Katić: Pregled povijesti Hrvata

V. Klaić: Povijest Hrvata-svezak 2

F. Šišić: Pregled povijest hrvatskog naroda