-IMA LI PRAVAŠTVO BUDUĆNOST?-
Na ovo naizgled kratko i jednostavno pitanje trenutno se ne može dati jednoznačan i konkretan odgovor. Svaki se pravaš barem jednom, kroz sve ove godine, zapitao hoće li pravaštvo ponovno imati snagu kakvu je imalo nekada ili ne će moći odoljeti svim naletima i udarima dušmana, pa će jednostavno otići u povijest. Ova je bojazan svakog istinskog pravaša opravdana jer bi bila ogromna šteta, ali i žalost kada bi jedan takav program kakav su formulirali Starčević i Kvaternik nepovratno nestao i pao u zaborav. To je program koji ima sve ono što treba Hrvatima da ponovno postanu jaki u svakom smislu, gospodarskom, političkom, ali i duhovnom i moralnom jer je to temelj svakog opstanka i blagostanja.
Zasigurno možemo tvrditi kako je pravaštvo u svom izvornom obliku palo u zaborav i kako ima jako malo pravaša koji su upoznati sa izvornim starčevićanstvom i koji su o tome čitali. Za mnoge se pravaštvo svelo na jednu radikalnu desnicu koja je u suprotnosti sa izvornim naukom, ali je također spalo i na člansku iskaznicu jedne od brojnih "pravaških stranaka" i na fraze poput "Ja sam za Hrvatsku i za HSP" što se, očito, danas smatra dovoljnim da bi netko sebe mogao nazivati pravašem, a bez da ima imalo temeljnog znanja o tome što pravaštvo zastupa i koje su njegove postavke. Živimo u vremenu pro forma pravaša koji svoje pravaštvo temelje isključivo na članstvu u nekoj stranci ili na nekim sličnim frazama kakve su spomenute prije. Pravaši su izgubili dodir sa svojim prethodnicima iz 19. i 20. stoljeća koji su bili načitani i obrazovani. Ljudi poput Starčevića, Kvaternika, Harambašića, Matoša i mnogih drugih predstavljali su intelektualnu kremu hrvatskoga naroda. Pravašima je načitanost i znanje predstavljalo nešto što se podrazumijeva da netko tko želi braniti interese naroda u dvoboju sa grabežljivim zvijerima mora imati.
Jesu li Starčević i njegovi sljedbenici pravili od sebe ruglo kakvi mnogi od sebe danas prave ili su upravo svojim obrazovanjem i primjerom života pokazivali kako treba živjeti? Oni su djelovali kroz književnost, kroz pisanje djela i kroz neprestano čitanje i unaprjeđivanje svojih znanja koja su bila potrebna da bi dostojno mogli zastupati interese naroda. Stoga, zapitajmo se jesmo li i mi danas tako načitani i naoružani znanjem ili smo naoružani samo nekim frazama i iskaznicama kako je spomenuto prije? I ono što je jednako važno, čine li i danas članovi Stranke prava intelektualnu kremu hrvatskoga naroda ili se to opet svodi na nekakvo površno znanje koje nije dovoljno da se podigne Hrvatsku na noge?
Naravno, važno je reći kako znanje i obrazovanje nisu povezani isključivo sa fakultetima i diplomama nego sa željom i voljom da se čita, obrazuje i radi na sebi jer znanje daje moć, ali daje i ugodan osjećaj kada se sa bilo kime može staloženo i argumentirano razgovarati i raspravljati o gotovo bilo kojoj temi. Gledajući današnje društvo, čini se kako se kvalitetne knjige sve manje čitaju i sve manje traže. Svatko kao pojedinac mora početi unaprjeđivati sebe i onda tim putem korak po korak do narodnog blagostanja i bogatstva. Jer kako kaže Voltaire "svatko treba obrađivati svoj vrt".
Imajući sve prije nabrojano u vidu, moramo zaključiti kako odgovor na postavljeno pitanje iz naslova nije "DA, ima!" ili "NE, nema!". Pravi odgovor na to pitanje je "Sve je na pravašima". Sve je na pravašima i na njihovoj želji i volji da ponovno Stranka prava vrati svoj ugled koji je nekada uživala u hrvatskome narodu. Sam program i ideologija kao takvi ne mogu nestati niti biti uništeni, doduše oni mogu pasti privremeno u zaborav, ali to ne može biti dugog vijeka. Na pravašima je da se promijene i da se okane samo pukih fraza i članstva i da konačno uz to počnu čitati i počnu raditi na sebi kako bi ponovno mogli imati velikane kakve smo nekada imali, a ne na ono na što se danas spalo. Knjige i djela Starčevića i drugih postoje i srećom nisu izgubljena, povijest isto tako nije zaboravila mnoge velikane pravaštva i o njihovim se životima također može puno saznati. Sve je na pravašima 21. stoljeća. Na njima je odluka hoće li se ugledati na svoje svijetle dijelove prošlosti ili će nastaviti sa pukim mahanjem zastavama i propadanjem u svakom smislu.
