Dr. Asaf Duraković

Upitaj me danju noću,

Tko sam, što sam i što hoću,

Vrlo rado - kako ne bi ?

Odgovorit ja ću tebi.

Rođen sam u Vlasenici,

Kraj obale bistre Drine,

Ma međašu, na granici

Djedovske mi domovine.

Kad su vlaški razbojnici

Preko Drine provalili,

Po mojoj su Vlasenici

Klali, tukli i palili.

Izpred kuće pokraj vrata

Otca su mi živa pekli,

Objesili sva tri brata

I sestrici glavu sjekli.

Ucviljena stara nana

Od tuge je oboljela.

Osušena trešnje grana

Nije čemer preboljela.

A ja sam se negdje skrio,

Ne sjećam se gdje i kako.

Nejako sam dijete bio,

Pa je Allah htio tako.

Da sam Hrvat znadeš sada

Po gorčini mojih jada.

I evo ti jošte velim,

Što ja hoću i što želim

Ne ću ništa iz milosti

Niti kakvog malog darka,

Niti čije samilosti,

Uvreda je to i varka.

Ne ću novca niti zlata,

Nit' "igara" niti "kruha",

Jer pretječe za Hrvata

Antinoga hrane Duha.

Ne ću štetnog piskaranja

Rušilačke zle kritike,

Niti šupljeg trčkaranja

Sve kavanske politike.

Želim stupit' u vojnicu

I vratit' se domovini.

Daj mi pušku i strojnicu,

U bunker ću moj na Drini.

Daj mi samo ljutog boja,

Nek dušmanska krv se lije.

Daj mi, daj mi nano moja

Francetiće i legije.

Pa da vidiš kako psine

Od straha se redom tresu,

Kako bježe preko Drine

Netom spaze "U" na fesu