"DAN USTANKA NARODA HRVATSKE" – POVIJESNA ISTINA ILI MIT!
Ovako je glasio republički praznik, koji se u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj obilježavao 27. srpnja, u spomen na ustanak koji je izbio na spomenuti datum 1941. godine u Srbu. Što se tada dogodilo, i je li taj dan prikladan za slaviti?Srb je malo naselje koje se nalazi u jugoistočnom dijelu Like. Spada pod općinu Gračac, i nalazi se u Zadarskoj županiji. Međutim, zašto ovo mjesto stvara velike podjele u hrvatskoj javnosti. 27.7.1941. u Srbu je izbio srbski četnički ustanak protiv NDH, njene vlasti i hrvatskog naroda. Ustanak je organizirala tajna služba Kraljevine Italije uz pomoć fašističke okupacijske talijanske vojske (II. armija) i četničkog pokreta Draže Mihailovića. Sporazum o nenapadanju između talijanskih fašista s jedne strane, i velikosrpskih četnika i jugoslavenskih srpskih komunista na čelu s Đokom Jovanićem, s druge strane, potpisan je 11. kolovoza 1941. u Otriću. Ustanak u Srbu bio je fašistički, sa ciljem etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva i aneksije hrvatskog teritorija Kraljevini Italiji i nakon rata Velikoj Srbiji (Jugoslaviji). U oružanom ustanku u Srbu, u kojemu je četnička fašistička puška opalila u hrvatske civile, sudjelovalo je 4.500 četnika i 30 srpskih komunista, te taj ustanak stoga nije bio "antifašistički", već koljački i protuhrvatski. Ustanak su vodile četničke kolovođe Torbica, Keča, Omčikus i Radenović, koji su u Srbu osnovali oružani četnički puk. Žrtve su bile tisuće nevinih Hrvata, koji su ubijeni bez obzira na dob. Često su ubijani ritualnim klanjima, silovanjima, nabijanjima na kolac, bacanjem u jame i živi spaljivani u svojim kućama… Ustanak je također izbio na području Lapca, Drvara i Bosanskog Grahova tj. na području Like i zapadne Bosne. Na dan ustanka došlo je i do pokolja u Drvaru i Bosanskom Grahovu. U samom Drvaru pobijeni su svi Hrvati i Muslimani. "Ubijanje su vršili u Kamenici, kako sam čula nad ponorom, a koji su ih ljudi od komunista-četnika ubijali, ja nisam vidjela." Ubijeni su i hodočasnici koji su hodočastili sv. Ani na Oštrelju, koji se nalazi na pola puta između Drvara i Bosanskog Petrovca. Na povratku natrag, pred samim Drvarom, hodočasnici su ubijeni, negdje oko 200 njih. Prema navodima svećenika Grge Blaževića ubijeno je oko 200 muslimana, koji su došli iz Živinica kod Tuzle, kako bi radili u pilani u Drvaru, jer Srbi radnici nisu htjeli više dolazit na posao, i 350 katolika. Taj dan je ubijen i župnik vlč. Waldemar Maksimilijan Nestor. Važno svjedočanstvo očevica msgr. Branimira Župančića zabilježio je don Anto Baković, koji je s B. Župančićem zajedno bio zatvoren u kaznionici Zenica; svjedočanstvo je potom objavljeno u Bakovićevoj knjizi "Dječak s Drine", Zagreb, 1996. na str. 403 – 405."Msgr B. Županić je posvjedočio kako je on osobno vodio hodočasnike iz Drvara koji su na blagdan sv. Ane 26. srpnja 1941. hodočastila do kapelice sv. Ane na Oštrelju, na pola puta između Drvara i Bosanskog Petrovca. Hodočasnici su putovali uskotračnom željezničkom prugom. Prvo što je rekao Bakoviću jest, da to nije bio nikakav ustanak naroda Bosne i Hercegovine, nego napad (uglavnom četnika i nešto partizana) na hodočasnički vlak s katolicima iz Drvara, uglavnom ženama i djecom. Vlak se sastojao od desetak vagona, u kojima je uz žene i djecu bio manji broj muškaraca, od kojih jedan ustaša i dvojica domobrana, ali svi bez oružja. Prema msgr. Županiću, Srbi su u Drvaru živjeli mirno, nova hrvatska vlast nije im ništa učinila, nikoga nije uhitila, nikoga ubila, ali su Srbi bili ogorčeni proglašenjem NDH. Kada je vlak s hodočasnicima predvečer iz Oštrelja krenuo natrag prema Drvaru, ubrzo je naišao na stablo oboreno na tračnice. Putnici su izašli iz vlaka i uklonili stablo, ali je vlak ubrzo naišao na nova stabla oborena na prugu; tako se ponovilo više puta. Putnici u vlaku su se uznemirili, a pred zoru 27. srpnja 1941, kada su kod nove nešto veće prepreke pred samim Drvarom začuli viku "Hura! Juriš! Dolje ustaše! Majku vam ustašku! Živjela Crvena armija! Živio kralj Petar!". Dio napadača bio je naoružan puškama i pištoljima, a dio je imao samo poljoprivredne alatke. Napadači su odmah na mjestu ubili ustašu i dvojicu domobrana koji su bez oružja putovali u vlaku, te još nekoliko muškaraca, činovnika. Žene i djecu su ustanici pustili kućama. Taj se napad na nenaoružane putnike vlaka poslije obilježavao kao početak ustanka u Bosni i Hercegovini."Usporedno s pokoljem u Drvaru, odvijao se pokolj u Bosanskom Grahovu. Pokolj je poznat po tome što je katolički župnik živ nabijen na kolac i ispečen pred očima svoje majke, uz klicanje "ustanika". Na Krbavskom polju se pobuniše sva sela s većinskim posrbljenim pravoslavnim (bivšim vlaškim) stanovništvom, a svo hrvatsko stanovništvo je izbjeglo u Udbinu. Isto se dogodilo oko grada Gospića gdje se hrvatsko stanovništvo pred srpskim pokoljima povlači u Perušić, Gospić i Široku Kulu. U Divoselu ubijeno je 7, u Ostrovici 5, a u Kuli 30 Hrvata, u Metku 20 Hrvata. U Pištalinskoj Dragi je na prijevaru ubijeno 200 domobrana iz hrvatske vojske. Dana. 27. srpnja se talijanska vojska povlači iz Topuskog, Vrginmosta i Slunja u Karlovac, prepuštajući pobunjenička područja četnicima.Između 28. srpnja i 4. kolovoza 1941., ustanici su pohvatali sve Hrvate u selu Brotnju (općina Gračac) i predvečer ih otjerali prema jami u Dabinu vrhu. U duboku jamu se bacali žive žrtve prema starosti, djedu Luki Iveziću, guslaru, naredili su da gusli i pjeva dok oni bacaju ljude u jamu. Između ostalih, pobijeno je 37 Ivezića od kojih najmlađi Jakov Ivezić, rođen 1938. godine, trogodišnje dijete. Nakon što su oko 2.000 stanovnika Boričevca natjerali u bijeg, ustanici 2. kolovoza 1941. godine temeljito pljačkaju i pale to selo. 55 staraca koji su bili ostali u selu su svi do jednog pobijeni.Sporazumi ustanika i talijanskih fašista potpisivani su u Otriću 11 i 22. kolovoza 1941., u Golubiću 21. kolovoza 1941. i u Pađanima 21. rujna 1941.O činjenici da je došlo do pokolja u Srbu govori i popis stanovništva. 1931. godine u Srbu je živjelo 1395 stanovnika, a 1948. godine 971. Dakle 424 stanovnika manje.Dakle, vidimo kakav je to bio karakter tzv. "naroda Hrvatske" tj. četnika i partizana koji su počinili ove strašne zločine. Gdje god su mogli pobili su tisuće civila (Hrvati katoličke i islamske vjeroispovijesti) te ubijali župnike i spaljivali crkve. Svake godine u Srbu bude proslava tog zločina, kojeg financira Vlada RH. To nije bio nikakav hrvatski ustanak već četničko-komunistički ustanak protiv hrvatske države i hrvatskog naroda, stoga navedena teorija antifašista u Hrvatskoj predstavlja grubu povijesnu krivotvorinu. Spomenik u Srbu treba sravniti s zemljom i podići spomenik svim stradalim žrtvama! Počivali u miru Božjem!
Pravaši Korčula
Objavio: https://www.facebook.com/profile.php?id=61562929727106