30. godina od osnutka HOS-a

2021-06-20

Hrvatske obrambene snage (HOS) su službeno osnovane krajem lipnja 1991. od strane Dobroslava Parage, Ante Paradžika, Alije Šiljka i još nekih članova tadašnjeg vodstva HSP-a. Odmah je osnovan i Ratni stožer HOS-a, a Ante Paradžik je bio njegov prvi načelnik. Ratni Stožer HOS-a je bio smješten u zagrebačkim prostorijama HSP-a, tj. u Šenoinoj ulici na broju 13, a kasnije u Starčevićevom domu.HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE
Na današnji dan 1991. godine službeno su osnovane Hrvatske obrambene snage (HOS - također je nekad korišten i naziv Hrvatski obrambeni savez te Hrvatske oružane snage), dragovoljačke oružane postrojbe za obranu Hrvatske i BiH (te Slovenije) od velikosrpske i JNA agresije, vojno krilo državotvorne Hrvatske stranke prava (HSP), koja je u Hrvatskoj obnovljena 25. veljače 1990., 61 godinu nakon zabrane od 6. siječnja 1929. godine. U Hrvatskoj, HOS je početkom 1992. pripojen u HV. HOS u BiH činio je dio Armije BiH, no poslije ubojstva generala Blaža Kraljevića, uskoro se počeo osipati i raspadati, te Hrvati uglavnom prelaze u HVO, a Muslimani u ABiH, i između njih izbija otvoreni hrvatsko-bošnjački sukob. Među osnivačima HOS-a bili su Dobroslav Paraga, politički zatvorenik u komunističkom režimu i poznati te priznati borac za ljudska prava, koji je bio predsjednik HSP-a te vrhovni zapovjednik HOS-a, Ante Paradžik, politički zatvorenik u komunizmu, koji je obnašao dužnost dopredsjednika HSP-a te načelnika Ratnog stožera HOS-a, Alija Šiljak, jedan od najpoznatijih hrvatskih rodoljuba islamske vjere te graničar sa Drine... Tamo gdje drugi nisu htjeli/smjeli, išao je HOS! Bili su prvi u napadu a zadnji u povlačenju, ratovali su časno, i za dom spremni branili hrvatski dom! Ratni stožer HOS-a nalazio se u Zagrebu u Starčevićevu domu, a za Hercegovinu i Bosnu u Ljubuškom i Zenici. Samostalna satnija osiguranja, postrojba HOS-a sa područja Zagreba, osnovana je još 15. lipnja 1991., a 22. siječnja 1991. u Splitu je oformljen vod pripadnika HSP-a koji se stavio na raspolaganje MUP-u, začetak 9. bojne HOS-a. Cilj i ideja HOS-a bilo je ujedinjenje Republike Hrvatske i Republike BiH, putem referenduma.
Kako bi bili što spremniji suprotstaviti se velikosrpsko-crnogorskom i JNA agresoru te pobunjenim srbo-četnicima, HOS-ovci su prolazili obuku u kampovima za obuku, kao primjerice u Sloveniji (Kočevje), kampu Bosiljevo (prvi kamp za obuku HOS-a u Hrvatskoj), na Žumberku, itd.
Javna smotra HOS-a održana je na Jelačićevu trgu 10. rujna 1991.
U Hrvatskoj, HOS se na terenu stavio pod zapovijedanje ZNG RH (što znači da nisu bili paravojni), što se vidi iz primjera Vukovarske satnije HOS-a čiji su se pripadnici po dolasku u obranu Vukovara podredili zapovjedništvu 204. brigade i zapovjedniku Mili Dedakoviću Jastrebu.
Zapovijed M. D. Jastreba HOS-ovcima po dolasku bila je da idu na Sajmište, najtežu i najkrvaviju gradsku bojišnicu, gdje se vode ulične borbe za svaki pedalj Hrvatske. HOS dolazi u Vukovar krajem rujna 1991. u tri skupine: u prvoj 39, u drugoj 14 bojovnika (koji ostaju do kraja braniti Bogdanovce) i u trećoj njih 5, što je ukupno činilo brojku od 58 bojovnika, od kojih je život za Domovinu na vukovarskom bojištu položilo njih 25, a većina preživjelih je ranjavana jednom ili više puta. U samom Vukovaru HOS je primio u svoje redove još troje vojnika.
Osim Vukovara, HOS-ovci sudjeluju u obrani i drugih dijelova napadnute Hrvatske, primjerice: Dubrovnika, na Srđu, u čijoj obrani 1991. sudjeluje splitska 9. bojna HOS-a Rafael vitez Boban, postrojba koja je dala veliki doprinos obrani Hrvatske na dalmatinskom ratištu, te u BiH i Slavoniji, a poznata je i po 43-dnevnoj obrani Škabrnje 1993. godine od srpsko-četničkih postrojbi, među njima su bile i tzv. ''Alfe'' koje vodi ratni zločinac tzv. Kapetan Dragan, poslije 43 dana HOS-ovcima iz 9. bojne dolazi smjena, nakon čega Škabrnja pada i nije oslobođena sve do Oluje, dok su je držali pripadnici 9. bojne, Škabrnja nije pala! HOS-ovci sudjeluju i u obrani Gospića, Vinkovaca, pa i samog Zagreba (u blokadi vojarni Borongaj i Maršalka), Jasenovca, Osijeka, i drugih krajeva Slavonije, Kupresa, Livna, Bosanske Posavine, Sarajeva, Mostara i doline Neretve, srednje Bosne, istočne Bosne, te drugih najkritičnijih dijelova napadnute Hrvatske i BiH. Treba naglasiti da je borbeni ratni put HOS-ovaca čist, bez ratnih zločina, a kriterij za ulazak u HOS bila je dragovoljnost, u HOS-u su tako ratovali dragovoljci bez obzira na nacionalnu, vjersku, pa i političku pripadnost: Hrvati katolici, hrvatski pravoslavci, muslimani, brojni strani dragovoljci pristigli iz raznih zemalja u obranu Hrvatske, Hrvati iz dijaspore, lojalni Srbi...neki pripadnici HOS-a bili su i članovi HSP-a, no ne svi.
Dana 21. rujna 1991. na povratku sa stranačkog skupa HSP-a iz Križevaca ubijen je na policijskom punktu ''Jež 2'' u Sesvetama načelnik ratnog Sožera HOS-a, Ante Paradžik. Policajci-ubojice su se pokušali opravdati time da su dobili dojavu da se u vozilu nalaze teroristi, tzv. Martićevci. Ubojice su osuđeni, ali ubrzo i abolirani od strane Franje Tuđmana.
Poslije pada Vukovara u zločinačke ruke Srba-četnika i JNA i pokolja hrvatskih ranjenika vukovarske bolnice na Ovčari, 22. 11. 1991. uhićeni su Dobroslav Paraga i Mile Dedaković Jastreb, zapovjenik operativne zone Vukovar-Vinkovci-Županja, zapovjednik obrane izdanog Vukovara. Predsjednik Franjo Tuđman leti u Moskvu gdje se sastaje sa Slobodanom Miloševićem. Paraga i Dedaković bivaju optuženi od državnog vrha u lažljivom izvješću Komisije Josipa Manolića, za pad i izdaju Vukovara, da su agenti KOS-a te da su na taj način htjeli rušiti Tuđmana. Presudom Vrhovnog suda RH od 13. 12. 1991. optužbe su odbačene kao neosnovane, uključujući onu da je Paraga spremao napad na Banske dvore (Paraga je oslobođen optužbi i 1993. pred Vojnim sudom, a rješenjem Vrhovnog suda HOS priznat kao legalan dio HV. Kada je 13. 11. 1991. krenulo još 200 HOS-ovaca u pomoć Vukovara, zatvoreni su u Osijek u vojarnu i nisu pušteni u pomoć Vukovaru!) Paraga, M. D. Jastreb oslobođeni su pred Vojnim sudom RH, a optužnica ih je teretila za pozivanje i poticanje na rušenje ustavno-pravnog poretka RH od sredine 1991. (u vezi s jedinicama HOS-a), a Paragu i Đapića i za terorizam (u vezi s oružjem nađenim u Starčevićevu domu, slika u komentaru!)
Ubojstvo Paradžika zaoštrilo je ionako visoke tenzije između HSP-a i stranke na vlasti HDZ-a. Početkom 1992., vršen je pritisak da se ukine HOS, čiji su se pripadnici uključili u redove Hrvatske vojske, ili su dragovoljno pošli braniti BiH.
Zanimljivo, jedina postrojba koja je zadržala ime i oznake HOS-a bila je 9. bojna Rafael Vitez Boban, ukopljena u 114. brigadu HV.
HOS BiH
Zapovjedništvo Ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu osnovano je 18. prosinca 1991. godine. Zapovjednik HOS-a Hercegovine bio je Blaž Kraljević, hrvatski politički emigrant koji se vratio u Domovinu pomoći stvaranju nezavisne hrvatske države, a središte Ratnog stožera za Hercegovinu nalazilo se u Ljubuškom. HOS u BiH priznat je od Predsjedništva BiH kao dio njezinjh oružanih snaga (Armije BiH). Blaž Kraljević također je postao general ABiH te član Glavnog stožera ABiH. Cilj HOS-a bio je teritorijalno i vojno jedinstvo Hrvatske i BiH, nasuprot velikosrpskim pretenzijama na taj teritorij te pregovorima Tuđman - Milošević iz Karađorđeva i Tikveša u vezi podjele BiH.
U HOS-u BiH pored Hrvata borio se i značajan broj Muslimana, oko 40%, a cilj HOS-a bio je obraniti i što prije osloboditi od velikosrpske i JNA okupacije cjelovitu BiH do Drine te protjerati velikosrpsko-četničke-JNA okupatore preko Drine. Još 9. svibnja 1992. Blaž Kraljević uputio je proglas građanima BiH, pogotovo Hrvatima i Muslimanima, protiv podjele BiH i sastanka i dogovora Mate Boban - Radovan Karadžić u Grazu. Kraljević je u proglasu također pozvao vojnike HVO-a da se stave pod zapovijedanje HOS-a, te da se u suradnji s TO BiH oslobodi BiH na sreću svih naroda. O odnosu HOS-a i HVO-a Kraljević je kazao kako u odnosu između vojski nema nikakvih problema, i da je suradnja na visokom nivou, ''budući da se tu radi o jednim te istim Hrvatima, rodoljubima'', ali da sa vodstvom HVO-a nema suradnje, jer da bi riječ trebali voditi hrvatski nacionalisti, a ne bivši komunisti kakav je šef HVO-a Mate Boban. U lipnju 1992. HOS sudjeluje zajedno sa HV i HVO u oslobodilačkoj operaciji Lipanjske zore kojom je od srpske okupacije oslobođen Mostar i dolina Neretve.
HOS se ističe u oslobađanju srpsko-četničkih uporišta sela Klepaca i Prebilovaca, kod Čapljine.
Tri mjeseca poslije upućenog proglasa, 9. kolovoza 1992. Blaž Kraljević i njegova pratnja koju je činilo 8 vojnika HOS-a ubijeni su i brutalno izrešetani u Kruševu kraj Mostara u zasjedi Kažnjeničke bojne HVO-a Mladena Naletilića Tute, a po nalogu i uz blagoslov hrvatskog vrha i Tuđmana, Šuška te Mate Bobana, kada su se vraćali sa sastanka iz Mostara (Prije toga, 7. 8. HOS osvaja dijelove općine Trebinje, najvećeg četničkog uporišta.) Još je Kraljeviću i svakom ubijenom HOS-ovcu naknadno ispaljen po metak u glavu od strane zločinca Ivana Andabaka.
Kraljević je sahranjen 14. kolovoza 1992. u rodnom mjestu Lisicama (Ljubuški), a vodstvo HSP-a posmrtno ga je unaprijedilo u najviši čin - krilnika HOS-a, a ubijene suborce u činove pukovnika HOS-a.
Dana 23. kolovoza 1992., načelnik ratnog stožera HOS-a Ante Prkačin u Grudama sa Matom Bobanom postiže sporazum kojim raspušta HOS Hercegovine.
Unatoč raspuštanju, vrhovni zapovjednik Dobroslav Paraga 9. listopada 1992. izdaje zapovijed o sjedinjenju dva stožera HOS-a za BiH u jedan, sa sjedištem u Zenici a zapovjednikom je imenovan Mladen Holman. HOS je tako djelovao u sastavu Armije BiH do travnja 1993.
Unatoč raspuštanju, neke jedinice HOS-a djelovale su još do 1993., kao npr.
II. bojna Stojan Vujnović Srbin (do veljače '93. kad je raspuštena a ljudstvo prešlo u 104. brigadu HVO,
I. pohodna bojna HOS-a Zenica djelovala je u sastavu Armije BiH do travnja 1993. Izbijanjem hrvatsko-bošnjačkog sukoba na tom području,
I. pohodna bojna HOS-a 16. travnja 1993. prelazi u sastav Armije BiH
Tijekom cijelog postojanja HOS-a od 1991. pa do konačnog raspada HOS-a kao organizacije 1993. jedinice HOS-polako su uklapane u sastav regularnih postrojbi država u kojima su ratovale, bilo HV, HVO ili Armije BiH. Neke jedinice su raspuštene i njihovo je ljudstvo uklopljeno u regularne postrojbe (poput većine jedinica HOS-a) dok su neke opstale ali u sastavu drugih vojski, npr.
13. bojna HOS-a ''Jure vitez Francetić'' Tomislavgrad je nastavila djelovati kao samostalna bojna u sklopu HVO brigade Kralj Tomislav iz Tomislavgrada,
vod ''Vitezovi'' iz Viteza je nastavila djelovati do 1994. kao jedinica HVO-a pod nazivom ''PPN Vitezovi'',
bojna ''Crni Vukovi'' iz Kalesije je nastavila djelovati kao Samostalni diverzantski bataljon ''Crni vukovi'' u sklopu Armije BiH,
satnija HOS-a iz Rame-Prozora je opstala kao jedinica HVO-a pod nazivom ''PPN Marinko Beljo'',
Sarajevska 101. bojna HOS-a je optala u sklopu Armije BiH i početkom 1995. bila uklopljena u Hrvatsku brigadu ABiH ''Kralj Tvrtko'', dok se uz nju do kraja rata održala
i splitska IX. bojna HOS-a Rafael vitez Boban u sastavu 114. brigade HV i raspuštena je 1996.
Treba napomenuti i to da je Udruga bojovnika HOS-a sa grbom i vojničkim pozdravom ''Za dom spremni'' registrirana i to za vrijeme vlasti Ivice Račana, rješenjem Ministarstva uprave od 3. travnja 2001. godine, a čiji je zahtjev za registraciju bio odbijen za vladavine predsjednika Tuđmana, čija je vlast registrirala sebi podobnu Udrugu dragovoljaca HOS-a, međutim, u toj udruzi nije priznat grb HOS-a sa pozdravom, niti ga je ona zatražila u svom statutu.
Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH u obrani je poginulo više od 500 bojovnika HOS-a
Mnogi su ostali invalidi a tijela nekih još nisu pronađena.
Svima njima jedno veliko hvala, a poginulima vječni mir rahmet i pokoj, te laka hrvatska i bosansko hercegovačka zemlja.
Narod od Sutle do Drine, na prostoru RH i BiH, neće ih nikada zaboraviti

Izradite web-stranice besplatno!